Monday, January 15, 2018

VISOK KRVNI PRITISAK…ADAPTACIJA ILI BOLEST!?
Prilično je sramno pa čak I arogantno I bogohulno smatrati, da jedino naša vrsta na celoj planeti, ne poseduje meganizme samoregulacije, samoodrživosti I samoisceljenja!
Svako živo biće na planeti, samostalno reguliše svoju sopstvenu fiziologiju !!!!...zašto bi ljudska vrsta bila izuzetak!?
Da li bismo opstali kao vrsta da ne posedujemo jedan takav prirodni mehanizam!?
Naša tela jesu nešto najinteligentnije što je ikada stvoreno na ovom svetu, I ukoliko mu je pružen sav neophodan materijal I prirodni uslovi života, ne postoji ta prepreka koju ono neće savladati !!!
Ovom prilikom ćemo malo porazgovarati o visokom krvnom pritisku/hipertenziji I o dva pristupa gledanja na taj problem…zdravorazumski sa jedne I pogled konvencionalne medicine sa druge strane…
Da li je visok pritisak tihi ubica kako nam se promoviše ili je on, adapativni fiziološki odgovor na stanje fizičkog, hemijskog ili emotivnog stresnog stanja!?
Šta ukoliko je sa našim telom sve u redu kada se pojavi visok pritisak!?
Šta ako nas visok pritisak ustvari održava u životu a mešanje u taj proces I pokušaj popravljanja tog stanja lekovima nam ustavari nanosi štetu!?
Šta ukoliko to uopšte nije bolest koju treba lečiti jer će nas u suprotnom ubiti, kako nam govore !?
Da pokušamo sami sebi dati odgovor na ova pitanja…
Evidentno je, da kardiovaskularne bolesti spadaju među vodeće uzroke smrti u svetu, I u stalnom su porastu…
Na početku da razjasnimo ulogu koju krv ima u našem telu :
1.       Snabdeva tkiva kiseonikom
2.       Snabdeva ih hranljivim materijama
3.       Odstranjuje otpad kao što je ugljen dioksid itd
4.       Imune funkcije
5.       Koagulacija, koja inače predstavlja mehanizam samoobnove
6.       Transport hormona I signala oštećenja tkiva
7.       Regulacija ph tela
8.       Regulacija temperature
U prevodu, krv zaista ima neku funkciju !
Crvena krvna zrnca se obnovljaju na svakih 120dana, što znači da ukoliko imate I najotrovniju krv na svetu, ukoliko primenjujete neke metode čišćenja I kvalitetne ishrane I života, nakon 120 dana ćete imati novu, zdravu krv.
Arterije su krvni sudovi koji prenose tu krv do tkiva I organa.
Arterije imaju ulogu u dopremanju kiseonika I hranljivih materija do tkiva I organa.One imaju elastično, mišićno tkivo u sebi kako bi mogle da se kontrahuju a time povećaju krvni pritisak I šire kako bi smanjile krvni pritisak.
U prevodu, arterije takođe imaju funkciju!
Šta ili ko kontroliše krvni pritisak u telu ?
Da se podsetimo… naše telo je samoisceljujuće I samoregulišuće po zdravorazumskoj logici !!!
Ono živi kroz nervni sistem. Sistem samoisceljenja I samoregulacije se zove autonomni nervni sistem.
Autonomni nervni sistem je podeljen na dve polovine, prva se nalazi u kranijalnom I sakralnom delu I zove se parasimpatčki nervni sistem, a on je zadužen za odmor, varenje I regeneraciju. Kada se on aktivira telo inicira mehanizme obnove tkiva i njihovu regeneraciju. To je vitalna funkcija koja mora biti u ravnoteži sa simaptičkim nervnim sistemom.
Druga polovina je simpatički nervni sistem koji je smešten u torakalnom delu I na vrhu lumbalnog dela, a takođe se zove I “udri ili beži” sistem. Taj sistem se aktivira prilikom svakog stresa nevezano da li je u pitanju fizički, hemijski ili emotivni izvor.
 Znači, kada je jedan aktivan, drugi nije…ne mogu oba istovremeno biti aktivna.
Kada se aktivira simpatički nervni sistem, mi ustvari pokušavamo da pobegnemo od opasnosti.
I šta se dešava tada?
Krvni pritisak se povećava jer je potrebna veća oksigenizacija tkiva …tako da ta funkcija krvi mora da se poveća.
...jer setimo se, moramo da pobegnemo od opasnosti I treba nam što više krvi u rukama I nogama
U tom slučaju će simpatički sistem da potisne parasimpatički odnosno potisnuće varenje,regeneraciju tkiva, imuni sistem a sve sa ciljem da nas održi u životu.
Celokupnu ovu situaciju, ovaj mehanizam reguliše…ko, šta?...da, nervni sistem…mi sami…setimo se, samoregulišući sistem !!!!
Znači, svaki stres fizičke, hemijske ili emotivne prirode, koji će da inicira aktivaciju simpatičkog nervnog sistema će povećati krvni pritisak!!!
Prvo pitanje koje se javlja prilikom razgovora o krvnom pritisku jeste….koji deo sistema je tačno I uistinu pokvaren…šta popravljamo!?...nervni sistem ili šta…
Da porazgovaramo malo o samom načinu merenja pritiska …
Govori nam se kako SVI moramo da imamo isti krvni pritisak I on mora da iznosi toliko I toliko…bez obzira na tip građe, nivo aktivnosti, godine, pol, način života itd.
Ovaj pristup ima dosta mana…
Kao prvo prilikom samog merenja, treba mnogo veći pritisak kako bi se manžetna oko ruke zategla odrasloj osobi nego nekoj mlađoj ili detetu. Isto tako je potrebno više I osobi koja ima širu ruku nego neka koja ima tanju.
Kao drugo, čitanje će zavisiti I od toga da li smo imali apneu tokom sna, da li smo naspavani ili ne, gojazni, trudni, da li koristimo kontraceptivne pilule I druge lekove, da li smo pod emotivnim stresom, da li smo pušači, da li smo popili kafu, da li nam je puna žučna kesa, koji je deo dana, koja je temperatura prostorije, da li smo jeli ili pili u vremenu od par sati pre merenja, da li stojimo ili sedimo ili ležimo, pričamo tokom merenja itd.
To su sve faktori koji će uticati na veličinu brojke koja će se pojaviti na meraču.
Pre mnogo godina, jedan zaista pametan lekar koji je zapravo I koristio svoj mozak, je izjavio da se u lečenju hipertenzije mora uzeti u obzir stanje celokupnog organizma I tek na osnovu toga odlučiti da li tretirati hipertenziju lekovima ili ne.
Tako npr on govori, ukoliko starija žena, tokom njenih poslednjih 10g ima 120mmhg dijastolni pritisak a nema nikakvih zdravstvenih problema…ona ne zahteva nikakvo lečenje.
Sve to nam ukazuje na činjenicu, da se njeno telo vremenom adaptiralo na takav pritisak pod uticajem neke toksične okoline jer da se podsetimo…telo ima odnosno ono je, samoregulišući mehanizam.
Takođe govore…kada smo stariji, verovatno je da krv više nije toliko zdrava ili možda arterije više nisu toliko elastične, ili možda postoji neki drugi faktor koji se pojavio tokom procesa starenja prilikom čega je krvni pritisak postao viši kako bi se adaptirao na takvu sredinu.
Ako su arterije sužene usled nezdravog I toksičnog životnog stila, a ista količina krvi mora da se dopremi do tkiva kao I kada su bile zdrave  I površina suda bila veća…da li je logično da će srce morati jače da pumpa I poveća pritisak kako bi dopremilo kiseonik I nutrijente do organa!?...mislim da je odgovor očigledan…
To nam ujedno i govori…da je u prošlosti postojala naznaka zdravog razuma, koja se vremenom izgubila J
Odakle potiče podatak o tome koliko treba da iznosi normalan krvni pritisak….ko je dao tu smernicu ?
Nekoliko pojedinaca…lekara, specijalista  iz različitih oblasti I sigurno I pokoji farmacetski predstavnik uz beli izlazeći dim, trans I udar spiritualne vizije J su nakon zasedanja, izašli iz sobe I rekli…evo ovoliko treba da iznosi optimalan krvni pritisak čoveka J
…tek tako…seli, dogovorili se…odlučili…naredili…
Nikakva istraživanja, nauka, eksperimenti, praćenja, dokazivanja….ništa…ništa…
Sada obratite pažnju na sledeće…
1997god. Nacionalni komitet 6, na zasedanju je dao objavu kako optimalan krvni pritisak kod odraslih I dece treba da iznosi 120/80mmhg dok se hipertenzija dijagnostikuje kod pritiska većeg od 140/90mmhg
2004god. Nacionalni komitet 7, na zasedanju je dao novu objavu odnosno kako rizik od kardiovaskluarnih bolesti počinje od  115/75mmhg I duplira se sa svakim povećanjem od 20/10mmhg dok se prehipertenzija formuliše sa više od 120/80mmhg
Ujedno govore da rizik od kardiovaskularnih bolesti počinje sa normalnim pritiskom od 115/75mmhg koji se poveća za 20/10mmhg.
Kod svakog povećanja za 20/10mmhg rizik od kardiovaskularnih bolesti se udvostručuje a čak govore I ako sa 55g imate normalan pritisak, imate 90% veće šanse razvoj hipertenzije.
Naravno preporučuju I uključivanje dva ili tri medikamenta.
U vremenu od 7g dodate su dve nove kategorije, prehipertenzivno stanje, stadijum 2 , 3 I uključivanje 2 ili 3 medikamenta u cilju lečenja.
2014god Nacinalni komitet 8, na zasedanju daje novu objavu, odnosno sada je za osobe ispod 60g normalan pritisak 140/90mmh a osobama preko 60g normalan pritisak je 150/90mmhg
Možemo da primetimo, da ono što se pre toga smatralo hipertenzijom I slučaj za upotrebu dva I tri medikamenta, ovde se smatra normalnim pritiskom J
Da li su sve te osobe obaveštene da im lekovi nisu potrebni?...naravno da nisu J
Kao što I sami možete da vidite….ne ulivaju baš poverenje J
Šta u 2015g kažu naučnici?
Tvrde da se broj šlogova utrostručuje sa svakim pojedinačnim lekom za regulisanje pritiska.
Osobe koje uzimaju dva Ili tri leka su za 248% pod većim rizikom od srčanog udara od onih kojima je normalni sistolni manji od 120mmhg. Zaključak je isti I kada su u pitanju osobe kojima je pritisak veći a koje ne uzimaju nikakve lekove.
U prevodu, tvrde da ste pod mnogo većim rizikom ukoliko koristite lekove nego osobe sa visokim pritiskom a koje ga ne koriste!
Studije pokazuju, da osobe koje upotrebljavaju diuretike imaju višu stopu smrtnosti zbog vertikularne fibrilacije.
Diretici su vrlo opasni lekovi a studije pokazuju da je sa povećanom upotrebom diuretika porastao I broj smrtnih slučajevaa sve iz razloga što se pojačano gubi tečnost, povećava se količina plazme u krvi I krv postaje gušća.
Poslednjih decenija svedočimo porastu srčanih udara, demencije, raka…JER SE LEKOVIMA SMANJUJE SAMA FUNKCIJA KRVI !
Svi lekovi za pritisak  povećavaju rizik od kardiovaskularnih bolesti, bolesti bubrega, preranu smrt, rak, dijabetes I dr, jer smanjivanjem pritiska usporavamo rad
srca, smanjujemo dotok kiseonika I nutrijenata do tkiva I organa.
Naravno, ni dalje ne razmišljaju na način da nam sa godinama možda I treba viši pritisak da bi pravilno hranili mozak I snabdeli tkiva kiseonikom !
Možda ste primetili ili čuli da kada se pacijentu uključi lek za pritisak, nakog nekog vremena se stvori tolerancija I pritisak ponovo raste, lek ne deluje što vodi do uključivanja nekog drugog leka! To je iz razloga što telo prirodno teži da se adaptira I trudi se I dalje da diže pritisak kako bi krv obavila svoju funkciju…ono I dalje teži našem opstanku I održanju… J
Visok pritisak je ADAPTIVNA FIZIOLOGIJA TELA A NE PATOLGIJA!!!!
Ne možemo svi imati isti pritisak…nije prirodno I normalno da svi imamo isti pritisak!!!
Ne može se porediti neko ko vodi zdrav način života sa nekim ko je alkoholičar ili nekim ko je na steroidima ili nekim ko se hrani prerađenim proizvodima, ili nekim ko vodi stresan način života, nekim ko je gojazan, sa detetom, neko ko ima 20g sa onim ko je 40g itd.
Ukoliko pritisak raste sa godinama to je samo adaptacija tela na toksicnu sredinu I na deficit u hranljivim materijama.
Morate postati svesni, da kada ste preko 30g,40g,50g krv više nije toliko zdrava I veći pritisak nam samo govori da moramo da je učinimo zdravijom I promenimo svoje navike. Možda treba više da se hidriramo, hranimo zdravo I sl.
Ili  treba da regenerisemo oštećene arterije. Ili treba da smanjimo stresogene faktore u svom životu.
Visok krvni pritisak nije bolest koji zahteva lečenje kao što ni visok holesterol u telu nisu poremećaji koji zahtevaju upotrebu medikamenata!!!
Smatra se da je normalni krvni pritisak kada se broju godina doda broj 100. I to ima logike !
Da je visok pritisak problem….kada se zamislimo, onda ne bi smeli ni da vežbamo, zar ne?...jer tokom vežbanja se pritisak povećava!
Ne bi dozvoljavali deci da trčkaraju u parkovima jer pobogu, skočiće im pritisak J
Da li životinjama merimo pritisak?...da li je visok krvni pritisak postojao kroz našu dugu istoriju…da li se ikada on I merio !?
Da li bi priroda dozvolila popravku fiziologije hemijskom supstancom koju je stvorio čovek!?
Da li zaista mislite da smo toliko nesavršeno sklopljeni !?
Nas krvni pritisak je usko povezan sa disanjem a 15min dubokog disanja smanjuje pritisak podjednako kao I upotreba 2 medikamenta.
Pročistite krv, dišite duboko, hidrirajte se, hranite se zdravo, unosite omega 3 masnoće, poradite na očuvanju crevne flore I creva, uklonite stres, uklonite nezdrave masnoće iz ishrane, uklonite šećer iz ishrane, upotrebljavajte sveže pripremljenje sokove od povrća, vežbajte, radite jogu, meditirajte I zaboravite na zastrašujuće pokušaje manipulacije pojmovima poput bolesti zvane visok krvni pritisak I sl J






VEGETERIJANSTVO
Širom sveta postoji vrlo jak pokret promovisanja vegeterijanstva kao zdravog načina ishrane, dok je istovremeno prisutno I mnogo dezinformacija na tu temu.
Pa da malo porazgovaramo o toj tematici J
Razlozi vegeterijanstva:
1. nehumano tretiranje životinja u industrijskoj proizodnji
2. pogrešna pretpostavka da je to zdrav način života
3. iz emotivnih, religijskih I političkih uverenja
4. pojedini veruju da spasavaju planetu
Mnogi veruju da zdrav način ishrane podrazumeva unos voća I povrća a izbegavanje mesa, ribe, mlečnih proizvoda I masnoća.
Takav model nam je nažalost serviran, kao I informacija kako su životinjske masnoće opasne I štetne za dravlje.
U tekstu o holesterolu smo demantovali taj mit I kao što je objašnjeno, ta tvrdnja nije istinita.
Prva greška I problem kod vegeterijanstva jeste što se isključene namirnice životinjskog porekla zamene prerađenim ugljenim hidratima poput muslija, pahuljica, raznih drugih žitarica I sl.
Takvav način ishrane nam pruža isključivo ugljene hidrate koji izazivaju konstantno I preterano lučenje insulina. Kada se ta velika količina glukoze nađe u krvi, pankreas dolazi u stanje uzbune I nekontrolisano otpušta velike količine insulina da bi normalizova nivo glukoze.Vremenom, takvo stanje vodi do insulinske rezistencije I mnogih drugih metaboličkih problema.
Drugi problem jeste što se pod uticajem one dezinformacije, masnoće isključuju iz ishrane a naš imuni sistem, kao I drugi sistemi ne mogu da funkcionišu bez unosa masnoća.
Sve je više lekara koji svedoče uništavanju zdravlja populacije pod uticajem propagande o vegeterijanstvu.
Iza vegeterijanstva I veganstva ne postoji ozbiljna nauka…ne postoje naučne potvrde o njihovoj koristi!!!!
Ono što jeste istraženo jeste činjenica da deca vegeterijanci imaju kasniji razvoj polne zrelosti, zakasneli pubertet, anemiju, probleme sa mišićima, razne poremećaje krvi, neurološke poremećaje I dr dok se kod odraslih ono povezuje sa Parkinsonom, multiplom sklerozom I drugim poremećajima.
Da malo porazgovaramo o životu na planeti I kako je on zamišljen odnosno osmišljen!
Sva energija na zemlji se reciklira, ništa se ne baca, ništa se ne gubi.
Naši leševi  se pretvaraju u zemlju iz koje raste novi život u obliku biljaka. Biljke služe kao hrana životinjama, one nama I tako u krug.
Sve na ovoj planeti ide u krug, sve jede sve, energija se reciklira u različitom obliku I formi.
Nova energija na zemlju nam dolazi od Sunca, u vidu sunčeve energije.
Da bi se ta energija primila, majka priroda je stvorila biljke koje je obrađuju fotosintezom I pretvaraju u materiju.
Životinje biljojedi konzumiraju sunčevu energiju u formi biljaka tako što se hrane njima.
Da bi te životinje iskoristile sunčevu energiju, majka priroda im je podarila jedan vrlo specifičan digestivni sistem koji se zove rumen I sastoji se iz 4 stomaka.
Rumen je pun mikroorganizama koje čine njenu crevnu floru I oni su ti koji vrše varenje trave a ne krava!
Naučno je potvrđeno da nijedno živo biće na planeti ne može da svari biljke osim mikroorganizama. Samo oni su u stanju da razgrade I svare biljke!
Oni poseduju savršene mehanizme za fermentaciju ugljenih hidrata, konvertovanje proteina u iskoristljivi oblik, pretvaranje ugljenih hidata u masne kiseline kratkih lanaca itd.
Oko 70% ugljenih hidrata iz trave se u rumenu pretvara u masne kisleine kratkih lanaca koje su tačnije zasićene masti.
U prevodu to znači, da krava I drugi preživari, živi na ishrani koja je visokomasna!!!
Ovde je važno napomenuti da krava po ceo dan žvaće tu hranu, smatra se da oko 2000 puta sažvaće jednu istu količinu trave, a ta hrana se konstantno vraća u njena usta,gde je ona žvaće pa je vraća u rumen gde je obrađuju mikroorganizmi I tako u krug.
To je slika jedne veličanstvene simbioze, jedne veze između ta dva sveta u vidu mikroorganizama I te životinje.
Na taj način se kod preživara ,materija iz biljaka posredstvom mikroorganizama iz rumena konvertuju u proteine, masti-većinom zasićene I šećere a sve to uz pomoć preživanja.
Sledeća stavka u lancu ishrane su omnivori I predatori.
Oni konzumiraju sunčevu energiju u formi biljojeda.
Njih je takođe majka priroda snabdela specifičnim digestivnim sistemom u cilju varenja biljojeda na adekvatan način.
Imaju mali stomak u kojem nema traga mikroorganizmima jer se u njemu proizvodi želudačna kislina I pepsin, koji mogu da razgrade isključivo meso, ribu, mleko I jaja.
Želudačna kislina I pepsin su jedino sposobne da razgrade odnosno svare samo meso, ribu, mleko I jaja!!!!
Takav je ujedno I naš digestivni sistem…isti kao kod predatora.
Majka priroda je takav digestivni sistem odredila za nas !!!!!
Kada jedemo biljnu hranu, ona se u našem stomaku NE razgrađuje, ni u jednom stepenu….ona sedi tamo I čeka. Biljna hrana se delimično razgradi u ustima ukoliko je žvaćemo na pravilan način pa se pod uticajem pljuvačke neki deo ogljenih hidrata razgradi.
Za razliku od biljne hrane koja se zadrži u stomaku-želucu, meso, riba, jaja I mleko se počinju razgrađivati u želucu.
Zatim se ta hrana spušta u tanko crevo gde se luče pankreatični enzimi I žuč I proces se ovde završava u slučaju mesa, ribe, jaja I mleka.
I to je ono što se apsorbuje u našem završnom delu tankog creva-ileumu kroz obradu pankreatičnim enzimima I žuči. U tom delu se apsorbuje samo ono što se razgradilo u želucu I gornjem delu tankog creva.
Naša tela su vrlo velika, teška…posedujemo teške mišiće, težak skelet, težak mozak, srce, jetru, pluća a ti organi se konstantno obnavljaju.
Za njihovo obnavljanje, oni zahtevaju mnogo gradivnog materijala koji čini 50% vode I 50% proteina I masti.
Da bi održali našu fiziologiju, neophodni su  nam ti gradivni blokovi a njih dobijamo isključivo putem namirnica životinjskog porekla!!!
To je hrana koja nas hrani, izgrađuje I održava našu fizičku konstrukciju kao I samoregulaciju I samoobnovu.
Jedino se ta vrsta hrane može na adekvatan način razgraditi I apsorbovati!!!
Šta se, sa druge strane, desi sa onom biljnom hranom koju smo pojeli ?
Ona se spušta u tanko crevo gde se apsorbuju neki sokovi, vitamin C možda vitamin K1 I drugi vitamini, neki kofaktori I fitonutrijenti, minerali, elementi u tragovima ali jezgro biljke, skrob I vlakna su nesvarljivi za ljudski digestivni trakt.
Nesvarljive su I niko ne može da ih razgradi na ovoj planeti osim mikroorganizama.
Samo mikroorganizmi imaju sposobnost da razgrade skrob I vlakna!!!!
Debelo crevo je ekvivalnetno rumenu biljojeda jer tamo se nalaze naši mikroorganizmi, naša crevna flora.
Oni će da rade na tom skrobu I vlaknima iz biljke, delimično će ga razgraditi, delimično svariti, 70% ugljenih hidrata će se konvertovati u masne kisline kratkih lanaca….slika onoga što se dešava u našem debelom crevu je slično onome što se dešava u rumenu preživara.
Vrlo slično ali sa jednom bitnom razlikom…rumen se kod preživara nalazi na samom početku digestivnog trakta I sve apsorbujuće površine se nalaze ispod a samim tim sve što se razgradi u rumenu se nakon toga I apsorbuje.
U ljudskom telu, rumen se nalazi na kraju digestivnog trakta…u debelom crevu, mestu gde je već suviše kasno da se išta apsorbuje.!!!!
Nešto se ipak apsorbuje poput vode, masnih kiselina kratkih lanaca, vitamin B grupe, vitamin K2 ali NE proteini I masti koji su neophodni za izgradnju našeg tela !!!!
Namirnice životinjskog porekla su:
1.gradivni materijal našeg tela.
Sve tradicionalne zajednice su znale ovu činjenicu I ulagale dodatni napor kako bi ulovile ribu, meso, pronašle jaja dok su biljke konzumirale samo kada bi ostale bez svog osnovnog izvora hrane.
2.obezbeđuju nam proteine adekvatnog kvaliteta.
Životinjski proteini imaju sličnu strukturu aminokiselina kao I ljudski proteini.
3.obezbeđuju nam masnoće adekvatnog kvaliteta.
Takođe, kada se analizira hemijski sastav naših masnoća I masnoća iz mesa, sličnost je vrlo velika.
Masnoće su takođe naš osnovno gradivni materijal.
Naše srce sedi u debelom masnom sloju zasićenih masti….to je njegov depo-zaliha energije.Srce koristi za dobijanje energije masti, koristi energiju iz masti u kojoj sedi, u kojoj se nalazi.
Bubrezi, nadbubrežne zleze takođe sede u debelom sloju zasićene masnoće kao I svi drugi organi…oni su okružćeni slojem masti koja predstvalja njihove lične zalihe energije.
4.snabdevaju nas vitaminima, mineralima u adekvatnoj biohemijskoj formi potrebnoj za nas
Izloženi smo dezinformaciji da nam svi potrebni vitamin I minerali dolaze iz namirnica biljnog porekla. To nije tačno. Svi vitamini I minerali nam dolaze iz namirnica životinjskog porekla!!!!
5. to je hrana koju najlakše varimo, jer imamo digestivni sistem predatora
6. oni izgrađuju I održavaju fizičku strukturu I funkciju ljudskog tela
7. esencijalne su za regeneraciju ćelija I lečenje
Da razmotrimo sada biljke…
1.sadrže neadekvatne proteine za ljudsko telo
Sastav aminokiselina u njigovim proteinima je pogrešan za ljudsko telo…jedne aminokiseline su u deficitu dok drugih ima previse. Njihova proporcija je jednostavno neadekvatna za nas , a one su za naše telo esencijalne.
2. nesvarljive su za ljudsko telo
Biljni proteini su u potpunosti nesvarljivi za ljudsko telo I oštećuju digestivni sistem. Jedan od takvih primera je gluten ali ni proteini pirinča I drugih žitarica se ne razlikuju.Svi ti proteini oštećuju digestivni sistem, imuni sistem, kolagen I dr.
3. Biljke imaju pogrešne masnoće za ljudsko telo, previše omega 6 masnih kiselina
Ali ono što nam one daju jeste čišćenje organizma !!!!
One sadrže moćna  sredstva koja nas čiste…polifenole, detoksikante, salicilate, vitamine, minerale, oksidante, antioksidante I mnoge druge supstance koje još nisu istražene.
One ne hrane telo na nijedan način ali mu pomažu da ostane čisto iznutra !!!!
Za nas je podjednako važno da budemo dobro nahranjeni ali I prikladno očišćeni I čisti. Zbog toga kombinujemo namirnice životinjskog I biljnog porekla.
Tradicionalni narodi su kroz iskustvo, znali da su biljke nesvarljive I zbog toga su pokušavali da ih učine malo svarljivijim I hranljivijim jer u mnogim slučajevima nisu imali pristup namirnicama životinjskog porekla.
Procesi poput fermentacije,topljenja I kuvanja ih čine svarljivijim za naš organizam.
Biljke većinom sadrže ugljene hidrate koji tokom procesa kuvanja postaju svarljiviji I lakše se apsorbuju.
Danas, prehrambena industrija obavlja tu ulogu predigestije za nas pomoću raznih hemijskih sredstava. Kada pojedemo takvu hranu, ona se u potpunosti I trenutno vari, apsorbuje I izaziva metaboličke smetnje. Takva hrana  je uzrok epidemije gojaznosti, dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti, raka, autoimunih bolesti I hroničnih inflamatornih bolesti….sve pahuljice, musliji, sendviči, peciva I slični proizvodi.
Sirove biljke su moćni čistači organizma ali one nas ne hrane!
Kuvanjem se smanjuje moć čišćenja biljaka.
Sada kada smo razjasnili šta su namirnice životinjskog I biljnog porekla I za šta služe, da razmislimo malo o sledećem…
Dokazano je da bi čovek ukoliko bi konzumirao samo namirnice životinjskog porekla, opstao bez problem, dok sa druge strane, kada bi se hranio samo biljnim namirnicama, to ne bi bio slučaj.
Vegeterijanizam nije dijeta… to je oblik izgladnjivanja!!!
Izgladnjivanje u cilju čišćenja organizma, pristup koji primenjuju I hinduistički hodočasnici kada poste na isključivo biljnoj hrani u cilju spiritualnog uzdizanja.
Zbog toga se na početku svake vegeterijanske ishrane, osoba I oseća odlično, bistro, puna je energij. Iz razloga što se očistila od toksina.
Ali, u jednom trenutku kada je telo završilo sa procesom čišćenja, ono daje signal da je gladno I poželećemo da pojedemo neko meso, sir, jaje ili sl.
Ukoliko osoba zanemari ovaj signal, telo upada u stanje gladovanja I počinje da vari svoje sopstvena tkiva da bi nahranilo mozak, srce, pluća, bubrege I druge organe.
Vremenom ovi ljudi razvijaju razne mentalne poremećaje.
Trudnice i mala deca ne bi nikako smela da primenjuju vegeterijanstvo odnosno formu izgladnjivanja.
Vegeterijanstvo u formi gde se upotrebljavaju jaja I mlečni proizvodi kao I velike količine zdravih životinjskih masti I prirodnih namirnica poput fermentisanih jeste zdraviji način vegeterijanstva.
Svako od nas je individua za sebe, I svako treba da sluša signale koje mu sopstveno telo šalje I na osnovu toga da odredi količinu namirnica biljnog I životinjskog porekla.
Zaključak…
Primenjivanje vegeterijanstva u cilju održanja zdravog stila života I sopstvenog blagostanja je pogrešan put. Vegeterijasntvo nas neće učiniti niti održati zdravima !!!!
Da se pozabavimo sada tom propagandom kako se uzgajanjem životinja uništava svet, uništava tlo I sl.
Komercijalna agrikultura (prvenstveno se misli na giganta Monsanta), govori kako je teško proizvesti dovoljno mesa, mleka I jaja za svetsku populaciju.
Jedini način ispunjenja tog uslova, jeste onaj pakleni I nehumani uzgoj životinja kakav gledamo u dokumentarcima. To jeste vrlo surov način ali nažalost, jedini koji donosi profit.
Industrijska proizvodnja mesa, jaja I mleka jeste teška, skupa I štetna.
Dok sa druge strane, to nije slučaj sa biljkama jer one mogu ispuniti te uslove. Naravno, uzgoj biljaka jeste mnogo jednostavnija priča uz podrazumevane tone hemikalija (Monsanto) koje uništavaju zemlju.
Sva ta priča služi I ima za cilj, da se stanovništvo masovno prebaci na biljnu ishranu I tako potroši veliku količinu proizvedene biljne hrane. Postoji podatak, da je već u ovom momentu nadmašena proizvodna biljne hrane…treba taj višak neko I da utroši, ne J
Sasvim je druga priča u lokalnoj organskoj proizvodnji gde uzgoj biljaka zadaje prave glavobolje, dok je sa druge strane uzgoj životinja mnogo lakši.
Da ne zalazimo duboko sada u ovu tematiku…sva propaganda o neophodnosti vegeterijanstva dolazi od velikih komercijalnih giganata u agrokulturi.
Jer, samo industrijska agrokultura može proizvesti dovoljno biljne hrane da ispuni potrebe vegeterijanske populacije.
Većina vegeterijanaca živi u gradovima I kupuje svoju hranu u prodavnicama…retko ko od njih je sama uzgaja.
Imajući sve to u vidu, svako ko se opredelio za vegeterijanstvo nakon gledanja nekog dokumentarca o surovosti uzgoja industrijskog mesa…pao je u zamku I pružio im je tačno ono što su  I želeli…potrošača njihovih proizvoda J
Adekvatan odgovor na tu tematiku bi bio pronalaženje neke pozitivnije, korisnije I zdravije varijante poput kupovine životinjskih namirnica sa neke organske, biodinamičke farme gde se životinje uzgajaju na prirodan način I sa mnogo ljubavi I brige.
Jer da se podsetimo na kraju, rešenje nije u vegeterijanstvu već u ishrani za koju smo prirodno namenjeni I stvoreni !
…namirnice životinjskog porekla nas hrane dok su biljke one koje nas čiste !!!!

















MIKROBIOM, DEČIJE BOLESTI, VAKCINE
U prethodnom tekstu je objašnjen uticaj našeg mikrobioma odnosno crevne flore, na pojavu celijakije I drugih autoimunih stanja, pa bi se u ovom tekstu pozabavila I pokušala vam objasniti uticaj povezanost mikrobioma sa autizmom I drugim bolestima koje su sve više zastupljene kod današnje dece.
Pozabavićemo se tematikom vakcina I pokušati objasniti I dati odgovor na pitanje koje je lično mene veoma zanimalo…kako neko dete nakon primljene vakcine, koja je ista za sve, razvije autizam dok drugo ne ?
Jednom davno, otac medicine Hipokrat dao je jednu vrlo smelu tvrdnju koja glasi… sve bolesti počinju u crevima!!!!
I što više proučavamo ovu tvrdnju iz gledišta moderne nauke I alatki koje ona pruža, shvatamo da je bio potpuno u pravu I tu više nema nikakve sumnje.
Naučno je dokazano da 90% svih ćelija I celokupnog genetičkog materijala našeg tela čini crevna flora (mikrobiom). U prevodu, mi činimo svega tih preostalih 10%...običnu ljušturu za ceo ovaj fascinantni svet unutar nas.
Mikrobiom je visokoorganizovani svet mikroorganizama u kojem moraju da prevladavaju one dobre I korisne kako bi onaj ostatak nas samih koje čini celih od 10%, bio zdrav I funkcionalan.
Tamo se nalaze korisne bakterije, gljivice, virusi, protozoe, crvi I još mnogo štošta jer postoje trilioni različitih vrsta.
Isto tako, zajedno sa njima tamo se nalaze I patogene bakterije, virusi I drugi štetni mikroorganizmi koji mogu izazvati bolest. Ali sve dok korisne dominiraju nad patogenima, one ih drže pod kontrolom I ne dozvoljavaju da čine bilo kakvu štetu našem organizmu.
Štaviše, oni ih kontrolišu na način da rade korisne stvari po nas I koriste ih u cilju proizvodnje pojedinih korisnih supstanci za naš organizam.
Nažalost, okruženje u kojem živimo I kojem smo izloženi, čini da ono nepovoljno deluje na naš organizam u smislu da utiče na promenu sastava crevne flore.
Antibiotici imaju katastrofalan uticaj na crevnu floru I sa svakom njihovom upotrebom, imamo sve manje korisnih bakterija koje bivaju zamenjene patogenima.
Kontraceptivne pilule takođe deluju podjednako štetno na crevnu floru a žene ih uzimaju godinama pre nego što zatrudne.
Svaki farmaceutski lek koji se prepisuje I upotrebljava godinama će imati poguban uticaj na crevnu floru.
Naš crevni zid veličine teniskog terena, ima svaki svoj milimetar pekriven slojem bakterija koje nas štite od svakog potencijalnog neprijatelja.
Ovi mikroorganizmi proizvode svaku vrstu antibiotika, antifungicida i antivirusne supstance koja se može zamisliti i neutrališu otpadne I toksične materije koje nastaju tokom procesa varenja kao I onih koje nastaju gutanjem.
Istraživanja su dokazala da je zdrava  crevna flora ono što nas štiti od štetnosti  žive koja se nađe u organizmu, od aluminijuma, arsenika, pesticida I drugih sličnih supstanci.
Crevna flora zauzima značajno mesto u procesu varenja. Hranu koju konzumiramo, ne možemo na pravilan način svariti ukoliko ne posedujemo zdravu I funkcionalnu crevnu flor. Ona, ne samo da razgrađuje hranu za nas, već I ima ulogu I u apsorpciji I transportu hrane.
Ukoliko oštetimo crevnu floru, ne možemo svariti hranu na pravilan način, ne možemo je apsorbovati I tako se razvijaju razni deficiti hranljivih materija.
Pored svega toga, crevna flora sintetiše za nas mnoge supstance bez kojih ne bismo mogli opstati kao što su kompletna grupa B vitamina, vitamin K kao i mnoge druge preko potrebne supstance bez kojih ne možemo živeti.
Pošto su to vitamini rastvorljivi u vodi i lako se gube, majka priroda je radi naše zaštite stvorila pravu malu fabriku unutar nas koja nas konstantno snabdeva njima kako bi ih imali stalno na raspolaganju.
Majka priroda je učinila apsolutno sve da nam dizajnira tela na način da ona poseduju apsolutno sve mehanizme za naše očuvanje I kvalitetan život. Dala je svoj maksimum da učini sve da nas održi u životu I jedine osobe koje idu protiv same sebe, smo mi sami !!!
Unutar nas se odvija konstantna komunikacija između tela I crevne flore tako da ukoliko telu treba npr u nekom momentu određena količina vitamin B12, flora će to istog trena obezbediti.
Taj proces nikada ne možemo da ponovimo upotrebom suplemenata, određene hrane niti ičim sličnim.
Osim hranjenja našeg organizma sledeća njena vrlo važna uloga je u detoksikaciji.
Celih 99% svega toksičnog u organizmu dolazi od creva. Creva su veliki izvor toksičnosti u organizmu jer 90% svih naših ćelija I genetskog materijala se nalazi tamo.
Crevna flora ima ulogu da nas zaštiti od te reke toksina koja može da potekne iz digestivnog trakta.
Sve dok je crevna flora očuvana I dok prevladavaju korisni mikroorganizmi digestivni trakt će biti izvor hrane I života za nas, ali ukoliko se ošteti I patogeni mikroorganizmi prevladaju, ona će postati izvor toksičnosti za nas.
Istovremeno, patogeni mikroorganizmi iz abnormalne flore oštećuju crevni zid koji postaje propustljiv I bez ikakvog otpora toksini prelaze u krvotok kao I živi organizmi I nesvareni delovi hrane koji se na taj način prenose po celom telu kroz krvotok.
Tada imuni sistem prilikom nailaženja na te nesvarene delove hrane reaguje na način da ih ne prepoznaje I napada ih.
Ovaj napad se manifestuje u vidu alergija I osetljivosti odnosno intolerancije na hranu.
Danas je ta pojava u zapadnom svetu poprimila epidemijski karakter a problem je u tome što osoba nije u stanju da odredi na koju tačno hranu reaguje.
Reakcija može da se manifestuje kroz razne simptome poput paničnog napada, depresije, astme, osipa na koži, hroničnog cistitisa, urinarne infekcije, psorijaze, pada šećera u krvi, pada energije, migrene ili bilo čega drugog.
Takvim ljudima konvencionalna medicina vrlo teško može da pomogne jer posmatra stvari na pogrešan način.
Danas se u laboratorijama rade testovi intolerancije na hranu gde se dobije spisak hrane koju treba isključiti.
Međutim, ti ljudi kada počnu da isključuju hranu iz svog jelovnika,  brzo završe sa listom gde im bukvalno  više ništa nije prostalo da jedu ….a reakcije I dalje postoje I nisu prestale.
To se dešava zbog sindroma propusnih creva gde telo apsorbuje sve u vidu nesvarena hrane I umesto što se fokusiramo na pokušaj eliminacije simptoma, ono što je potrebno da uradimo jeste da zalečimo crevni zid I crevnu floru jer  samo tako će hrana moći pravilno da se razgradi I apsorbuje I sve te alergije I intolerancije će nestati.
Oko 85% našeg imuniteta je smešteno u crevnom zidu.  Naš digestivni sistem je najveći I najvažniji imuni organ u telu.
Komunikacija koja se odvija između imunog sistema I crevne flore je toliko veličanstvena i kompleksna da su nučnici tek u začecima svog upoznavanja sa tom pojavom I tek se nalaze na samom početku tog ledenog brega.
Crevna flora je veliki izvor podataka za naš imuni sistem I svi generali, komandiri I kapetani našeg imunog sistema se nalaze u crevnom zidu. Oni su ti koji daju naredbe poput da li reagovati, kako reagovati, da li uključiti ili isključiti  I gde inflamaciju-upalu, autoimunost, da li proizvoditi antitela I slično.
Ukoliko osoba ima abnormalnu crevnu floru , tada  imuni sistem prima pogrešne informacije.
Na sve to, imuni sistem je jedan vrlo gladan organ koji zahteva mnogo visoko kvalitetne hrane I ukoliko su nam varenje i apsorpcija hrane koju konzumiramo ometeni odnosno ukoliko se taj proces odvija na nepravilan način, tada imuni sistem dolazi u fazu gladovanja.
Pored toga kod osobe sa abnormalnom crevnom florom, reka toksina iz creva plovi u krvotok I prolazi kroz taj isti imuni sistem koji I sam postaje intoksikovan I van ravnoteže.
Znači, svi ljudi koji imaju abnormalnu crevu imaju imuni sistem koji je van ravnoteže I kompromitovan a kao rezultat toga, te osobe se nalaze u proinflamatornom stanju I razvijaju upale u raznim tkivima, organima kao I automine bolesti.
Kao što smo u prethodnom tekstu napomenuli, svaka autoimuna bolest se rodila u crevima bez obzira na to gde se na kraju manifestovala.
Zbog toga, svako lečenje treba započeti od creva I to potvrđuju istraživanja mnogih imunologa širom sveta.
Šta oštećuje našu crevnu floru?
Živimo u okruženju koje vremenom postaje sve više I više toksično ne samo za nas i crevnu floru već I za planetu, životinje I biljke.
Izloženost antibioticima ,kontraceptivnim pilulama I drugim lekovima, sve više primenjivana dohrana, vakcine, prerađena I toksična  ishrana, zagađeno tlo I voda, radijacija I sve ostalo čine da smo konstantno izloženi raznim vrstama toksina I štetnih uticaja.
Poslednjih 20g se pojavio jedan novi I vrlo značajan zagađivač. Radi se o elktromagnetnom zagađenju putem mobilnih telefona, wifi I smart tehnologije kao I drugih modernih tehnologija. Živimo u elektronskoj supi koju ne vidimo, ne čujemo ali znamo da je tu I koja na vrlo suptilan način utiče na funkcionisanje našeg tela.
Bilo je slučajeva gde bebe nisu prestajale da plaču I urlaju dok se u celoj kući nisu uklonili I isključili svi elektronski uređaji jer su te bebe bilo vrlo osetljive. Nažalost, takvih beba je sve više a I odraslih.
Šta je osnova zdravlja…da malo pojasnimo iz ugla najnovijih istraživanja .
Koliko znamo, svih 9meseci koje beba provede u majčinom stomaku beba nema crevnu floru I crevni zid je potpuno sterilan.
Crevnu floru dobija u trenutku rođenja prolaskom kroz porođajni kanal, prilikom čega guta mikroorganizme koji se nalaze tamo.
Odakle dolaze mikroorganizmi koji se nalaze u vagini žene ?
Dolaze iz creva majke, što znači ako majka ima abnormalnu crevnu floru, ona će takvu floru imati I u svom porođajnom kanalu I takvu će je preneti I svojoj bebi.
Ni očevi nisu isključeni iz ovog procesa jer oni tokom regularnog kontakta sa majkom predaju deo svoje flore, tako da dete dobija kombinaciju flore I od majke I od oca.
Deca sa poteškoćama u učenju u 100% procentu su nasledili abnormalnu floru od svoje majke.Ukoliko lično majka nije imala problem, on je došao od oca a preko majke je nasledilo dete.
Znači, takva deca imaju od samog starta abnormalnu crevnu floru.
Deca rođena sa takvom florom imaju imuni sistem koji prihvata sve što je dobio na način koji smatra za normalnim I tako to i prihvata. Znači, ova abnormalna crevna flora je prihvaćena od strane imunog sistema kao normalna I patogene mikroorganizme prihvata I ne bori se protiv njih do kraja svog zivota.
To predstavlja veliki problem jer koliko god da se stanje ove dece popravi, njihova crevna flora i telo će uvek biti ranjivo jer njihov imuni sistem nije pravilno edukovan za borbu protiv tih specifičnih mikroorganizama.
U modernom svetu,  abnormalnost crevne flore je poprimilo epidemijski karakter koji je iz godine u godinu sve veći, sa svakom novom generacijom mladih žena koje postaju majke, što znači da će svaka nova generacija beba imati veće abnormalnosti flore od prethodne.
Sve ovo se poklapa sa porastom dečijih bolesti koje iz godinu u godinu rastu.
Pre 20g je dijagnoza autizma bila u slučaju 1:10 000 dece, pre 10g 1:150, danas 1:35-40 a naučnici su predvideli da do 2020g će taj podatak u razvijenim zemljama iznositi 1 od 2 dece što znači da će polovina dece biti autistično.
Tu se postavlja pitanje, ko će paziti tu decu…druga polovina!?
Koja druga polovina?
Ona koja će imati neki oblik poremećaja pažnje, diabetes tipa I, astmu, alergije, reumatoidni artritis, šizofreniju, disleksiju, dispraksiju, opsesivno kompulzivni poremećaj ili nešto slično!
Kuda to čovečanstvo ide !?
Naučna činjenica je da se bebe rađaju sa nezrelim inumim sistemom. Taj imuni sistem zahteva edukaciju. U prvim danima života, normalno stanje crevne flore je glavni izvor edukacije imunog sistema. Bebe koje imaju abnormalnu crevnu floru od samog početka imaju kompromitovan imuni sistem sa kojim će živeti do kraja svog života.
Jedna od najvažnijih stvari jeste dojenje  I ono je ključno kada je zdravlje bebe u pitanju. Međutim, sve je veći broj žena koje ne doje. Njihova crevna flora je toliko oštećena da reka toksina plovi krvotokom I time čini I samo mleko toksičnim, jer ne zaboravimo da sve što se nalazi u krvotoku, nalazi se I u mleku. Mleko takvih žena bude toliko toksično da beba nakon samo nekoliko gutljaja zaspi pod dejstvom supstanci čija je struktura slična morfinu, heroinu I drugim sličnim drogama.
Te majke konstantno doje decu ali su ona konstantno gladna jer ne mogu ostati dovoljno dugo budna prilikom dojenja. U takvim situacijama se uključuje dohrana ali I u mnogim drugim slučajevima.
Ali dohrana ne može nikada da pruži ono što pruža mleko žene.
Mleko je živa supstanca, to je ženina krv sa uklonjenim crvenim krvnim zrncima, puna je živih I aktivnih ćelija imunog sistema, belih krvnih zrnaca, aktivnih vitamina, proteina u određenom obliku, aktivnih enzima Itd.
Kada pasterizujemo mleko, mi ga doslovno ubijemo. Ono postaje mrtva supstanca, nesvarljiva I prouzrokuje mnoge štete ukoliko ga konzumiramo.
Iz tog razloga svi trebamo da konzumiramo samo sirovo mleko jer je ono jedino zdravo za nas dok je pasterizovano uzrok mnogih bolesti koje današnjice.
Zbog toga je vrlo važno I za bebu da bude dojena, živim majčinim mlekom koje joj pored hranljivih materija snabdeva još I mnogim drugim potrebnim stvarima jer dojenje predstavlja jedan vrlo dubok čin komunikacije majke I deteta.
Sve te benefite, dohrana ne može nikada nadoknaditi!!!!
Osim dojenja, dečije bolesti I vakcinacija su druga veoma važna tematika.
Dečije bolesti poput malih boginja, zaušaka, rubeole (MMR vakcina se daje u svrhu zaštite) I drugih nam je dala sama majka priroda sa ciljem da edukuje nezreli imunitet beba I učini ga zrelim.
Esencijalno je za decu da ona prođu kroz te bolesti jer su one važne za nas.
Problem je u tome da je vakcinacija multibilionski biznis. Prvi ljudi koji su izumeli vakcine jesu bili dobri ljudi koji su zaista želeli da urade nešto dobro za čovečanstvo ali se nažalost ta motivacija u današnje vreme izgubila.
Jeste da pojedine vakcine spašavaju živote, ali mnogo se više nanosi štete njihovom upotrebom . Taj tas je definitivno prevagnuo na stranu oštećenja.
Danas se u tu malenu bebu,  kroz jednu vakcinu unese istovremeno I po  tri četiri infekcije.
Dokazano je kroz istraživanja,  da do druge godine bebinog života te vakcine ne rade apsolutno ništa po pitanju imunog sistema, ne izazivaju nikakav odgovor I deca ne razvijaju nikakvu zaštitu niti imunitet od njih. To je naučna činjenica !!!!
A ipak, deca do 2g ih prime u velikom broju .
Posledice od preležanih malih boginja, zaušaka I rubeole se mogu pojaviti samo u slučaju ako dete ima deficit vitamina A, E, K I D odnosno vitamin topivih u mastima.
Deca koja su pravilno hranjena će bez problema preležati navedene bolesti I nakon njih će biti zdravija nego što su bila pre.
Čak je I dokazano da deca koja su preležala te dečije bolesti tokom života nikada ne obole od neke autoimmune bolesti jer je njihov imuni sistem edukovan na pravilan način, pravilno je informisan I sazreo je na pravilan način.
Druga važna stavka bi bila početak unosa čvrste hrane.
U tradicionalni zajednicama, žene su kuvale I za doručak, ručak I za večeru. One su to smatrale kao blagoslov jer ne postoji važnija uloga od uloge hranitelja,  nekoga ko priprema hranu za svoje članove porodice. Ona je intuitivno znala da nema važnije stvari od hrane kada je zdravlje u pitanju.
Danas, u zemljama modernog sveta, prehrambena industrija je ta koja je preuzela ulogu žene.
U tradicionalnim zajednicama žena je znala na koji način treba da hrani bebu, na koji odraslog čoveka, kako treba hraniti nekoga nakon preležane bolesti, kako hraniti vojnika, trudnicu itd. Pored toga poznavala je I biljke I znala je kako da ih upotrebljava u zavisnosti od stanja I potrebe. To umeće se prenosilo sa generacije na generaciju a takve zajednice postoje I danas u nekim zemljama.
Te žene nikada ne bi dale svojoj deci nešto poput prerađenog pirinča koje jedino hrani patogene mikroorganizme. Ili nešto poput mleka u prahu ili neke druge prerađene supstance. Ne bi dale čak ni prokuvano mleko jer znaju da se bebi može dati samo sirovo mleko.
I tako, velika većina današnjih beba koje od početka imaju abnormalnu crevnu floru, budu vakcinisane, imuni sistem im bude kompromitovan I zaraze se svakom infekcijom koje se nađu oko njih. Tada im se prepisuju antibiotici koji pobiju I ono malo korisnih bakterija koje su imale I oštećenja I problem samo kreću da se umnožavaju.
Šta se dešava modernom čoveku?
Ono što je zapaženo jeste da se stanje okruženje nakon drugog svetskog rata počelo menjati. Dok su bake bile izložene ponekoj kuri antibiotika I tako prenele svojim ćerkama pomalo narušenu floru, ćerke su odrastale tokom 60,70,80ih godina I primile mnogo više kura antibiotika, hranile se nezdravo, primile vakcine, tokom mladosti koristile kontraceptivne pilule I tako dok su stigle do svog perioda trudnoće, njihova crevna flora je bila ozbiljno narušena koju je prenela svojoj bebi.
I tu se ogleda taj porast epidemije degenerativnih bolesti poput autizma, poremećaja u učenju, diabetesa tip I, autoimunih bolesti, raka, mentalnih bolesti I drugih hroničnih bolesti iz generacije u generaciju.
Širom sveta suparmarketi su puni hrane, svet je pun hrane…a ipak, zdravlje dece u zapadnom svetu je sve gore I gore I oštećeno u tolikoj meri da deca trećeg sveta imaju bolje zdravstveno stanje od njih jer je kvalitet hrane koju konzumiraju katastrofalan.
Hrane se hranom koja je rasla na zagađenom tlu, koja je visoko prerađena, toksična, puna prerađenih ugljenih hidrata I drugih stvari koje ne hrane njih već isključivo patogene mikroorganizme u njima.
Rođene sa abnormalnom crevnom florom koju su nasledila od majke, imunim sistemom koji  je kompromitovan, obično imaju česte upalu uha ili pluća tokom koji im budu prepisani antibiotici koji dodatno narušavaju crevnu floru a zatim na sve to, sledi još I vakcinacija.
Decu sa narušenom crevnom florom ne bi trebalo vakcinisati jer ih time oštećujemo !!!!!
Narušena crevna flora narušava I stanje crevnog zida pa tako sva nesvarena hrana, toksini, mikroorganizmi prelaze u detetov krvotok I sire se po celom organizmu izazivajući razne bolesti ujedno I autoimune.
Imuni sistem  ne može da stoji po strani kada se pojavi ovakava situacija, uključuje se, pokušava da se izbori sa tim stanjem, izazvaće upalu I razne druge reakcije I u nekim slučajevima razviće se I neka autoimuna bolest.
Jer da ponovimo, oštećena flora vodi ka oštećenju crevnog zida a time toksini prelaze u krvotok I na taj način naš digestivni trakt postaje glavni izvor toksina u našem telu.
Na ovom mestu bih malo govorila o astmi koja je poprimila epidemijski karakter u modernom svetu.
Mi smo oduvek bili izloženi svakakvim vrstama zagađivača iz vazduha. Iz tog razloga nam je I majka priroda podarila jedan mehanizam koji se zove bronhospazam. Kada udahnemo nešto toksično, to napravi ranu na našim bronhijama. Pošto bronhije imaju mišiće odnosno mišićne zidove, one prave spazam zahvatajući tu oštećenu oblast i zatvaraju je kako bi imuni sistem sistem I drugi agensi mogli da počiste taj oštećeni deo, poprave ga, zaleče I kada je taj proces završen, spazam nestaje, taj deo tkiva se otvara a mi nismo čak ni svesni celog tog procesa.
Taj process mi doživljavamo kao momenat kada na kratko ostanemo bez daha odnosno doživimo momenat napada astme.
Živimo u svetu koje ima kao posledicu konstantni porast populacije sa oštećenom crevnom florom I crevnim zidom kod kojih reka toksina iz creva prelazi u pluća. Pluća su značajan organ detoksikacije, sve što u organizmu može da se pretvori u gas, kao I mnogi drugi toksini se odstranjuje iz tela putem pluća.
Problem kod ovih ljudi jeste što se pluća nalaze u situacijama sa kojima nisu spremne da se izbore, strane su im jer se u njima nalaze mnogi toksini koji su plućima nepoznati.
Kod dece se prvi astmatični napad dogodi kada se deo hrane ili nečega drugog nije razgradio I apsorbovao na pravilan način i našao se u plućima gde je napravio ranu u bronhijama. Dešava se obično tokom prve dve godine života.
Šta se takvom detetu desi u modernom svetu?
Kada dete doživi taj prvi asmatični napad, dospeva u bolnicu, stavlja se na inhalator I uključuju se lekovi za astmu iako obično sam napad već prođe do dolaska u bolnicu.
Važno je napomenuti, da do pojave prvih antiasmatičnih lekova, astma se smatrala stanjem koje je samoisceljujuće I ne zahteva nikakvo medikamentno lečenje. Nikada nisu zabeleženi smrtni ishodi kada je astma u pitanju.
Šta smo uradili kada smo uključili lekove protiv astme?
Zustavili smo bronhospazam odnosno način na koji naše telo samo sebe obnavlja, spašava, leči !!!!
Zaustavljanjem bronhospazma, oštećenje nikada ne bude zalečena I tokom sledećeg asmatičnog napada kada se stvori novi deo oštećenog tkiva, telo pomisli kako je odlično što se našlo u situaciji da popravi oba oštećenja I izaziva bronhospazam na oba oštećena dela. Naravno, dete uzme lek, I sada ostaje sa dva oštećena dela tkiva. Vremenom to prelazi u tri, četiri a na kraju oštećenost pluća bude toliko velika da se asmatični napad završi smrću.
Astma je postala jedna od vodeći smrtnih bolesti u svetu. U Britaniji svako šesto dete umre tokom asmatičnog napada i to sve zahvaljujući  lekovima protiv astme.
Astma je stanje koje se vrlo lako leči na način da se zalečenjem crevne flore I zida, zaleči I sama astma.
Osim astme sve više dece ima poremećaje pažnje, disleksiju, dispraksiju, autizam a mnoga deca imaju pomalo od svega I teško im je postaviti dijagnozu.
Ukoliko se lečenje autističnog deteta započne do njegove 4,5g na pravilan način, prognoze za oporavak su stopostotne jer je većina autistične dece rođena sa potpuno normalnim I zdravim mozgom… to su potpuno normalna deca koja su većinom nakon vakcine koja je izvor mnogih teških metala I drugih toksina, kao okidača razvila autizam.
Ona su samo intoksikovana jer su rođena sa abnormalnom crevnom florom koju su nasledili od roditelja a koja je oštetila crevni zid, pri čemu reka toksina iz crevnog trakta odlazi u mozak I zatvara ga toksinima.
Da napomenemo da je mozak jedan veoma masni organ a teški metali se u organizmu deponuju u masnim tkivima.
Da se podsetimo…na koji način bebe uče?
Tako što sve diraju, pipaju, stavljaju u usta, koriste svoje senzorne organe kako bi prikupile informacije iz okoline koje mozak sakuplja I na taj način se edukuje.
Na taj način uče ko je mama, tata I kako njima mogu da veruju, uče šta je igračka I čemu služi, šta je hrana itd.
Kada je dečiji mozak prepun toksina on nije u stanju da pravilno procesuira informacije iz okoline. Te informacije mu pristižu u vidu buke, šuma, iz kojih dete ne može ništa korisno da izvuče. Ona su nesposobna da procesuiraju informacije na pravilan način jer se nalaze u toj toksičnoj magli.
U zavisnosti koji toksini pristižu u mozak, razviće se I određeni problem kod deteta tako da osim autizma ono može da razvije neke druge mentalne poremećaje.
Kada nivo toksičnosti dostigne svoj maksimum, mozak stvara odbrambeni mehanizam u vidu električnog pražnjenja. Pušta jedan električni talas kako bi se očistio od toksina I to se naziva epileptični napad.
Poslednje što je ovoj deci potrebno je još jedan toksin u vidu antiepileptičnih lekova!
Postoji jedna vrsta epilepsije koja jeste smrtonosna I zahteva lekove ali većina ove dece nije u toj kategoriji.
Većina dece ima jedan napad u nekoliko meseci ali ipak im budu prepisani lekovi.
Njima ne trebaju lekovi već im treba promena ishrane koja će im zalečiti crevni trakt I zaustaviti protok toksina u krvotok I mozak.
Ako se sva ova dece ne izleče na vreme, ona obično izrastaju u odrasle ljude koje budu zavisne od različitih droga I lekova, postaju depresivna, imaju poremećaje u ishrani, imaju opsesivno konvulzivne poremećaje, manično depresivne poremećaje, šizofreniju I dr poremećaje.
I na samom kraju, da rezimiramo sve rečeno.
Da bi zalečili sve gore navedene bolesti, naš digestivni sistem moramo da vratimo u stanje koje će za nas predstavljati izvor ishrane I života a ne toksičnosti.
To prvenstveno podrazumeva da postanemo svesni činjenice da je našem organizmu neophodna ishrana u kojoj prevladavaju namirnice životinjskog porekla jer su one nosioci masti koje su sama naša esencija I izvor života.
Mozak je visokomasni organ sa sastavom od čak 40% holesterola, 40% su zasićene masnoće ostalo su proteini I druge male stvari. Imuni sistem je takođe oko 60% holesterol  a drugi veliki deo su zasićene masnoće. Mi samo možemo dobiti ove važne masnoće iz namirnica životinjskog porekla I životinjskih masnoća.
Što više ovih masnoća pacijenti unose, brže se oporavljaju, brže se obnavlja i mozak I imuni sistem.
Uz unos masnoća važno je unositi I svu ostalu hranu koja obnavlja crevnu floru I crevni zid a istovremeno eliminisati sve one stvari koje nas oštećuju.
Zbog svega toga, uzmite život svog deteta u svoje ruke I ukoliko postoji problem, započnite lečenje I ne gubite dragoceno vreme na mestima koja su izvor dezinformacija I svega osim zdravlja.



















ISTINA O HOLESTEROLU I ŽIVOTINJSKIM MASTIMA

Davne, 1953g je izneta hipoteza koja je tvrdila su holesterol I životinjske masti glavni uzročnici kardiovaskularnih bolesti I okrenula našu ishranu I piramidu ishrane, potpuno naglavačke.
Ova hipoteza je nazvana najvećom naučnom prevarom 20og veka od strane mnogih naučnika I eksperata.

Da se na samom početku podsetimo da, hipoteza nije istina, to je samo ideja koja mora biti dokazana! Da bi se hipoteza dokazala potrebno je vreme jer nauka ne radi ništa na brzinu.
U nijednu hipotezu se od kada je predložena nije uložilo toliko istraživanja kao u ovu.

I tako, sve dok se nauka bavila ovom hipotezom, vlade zapadnih zemalja su joj se posvetile u
potpunosti. Mediji su se priključili I propagirali tu hipotezu kao istinu I sve vrste velikih,komercijalnih kompanija su se priključile tome. Farmaceutska industrija je počela da zarađuje bilione na njoj kao I prehrambena, zdravstvena industrija I zapadne vlade.

Danas je sa stopostotnom sigurnošću ta hipoteza dokazana pogrešnom !!!!!!
Ova hipoteza je jedna velika greška !!!!
Ali pošto su velike komercijalne mašine posvećene toj hipotezi, one rade vrlo naporno kako se ne bi populaciji dozvolilo da sazna istinu. Naučnu činjenicu I istinu koja je u međuvremenu otkrivena I dokazana I koja je poznata već 20ak godina.

Šta je ono što je nauka pokazala I dokazala kao istinito ?

1. holesterol iz hrane I životinjske masnoće nemaju nikakvih dodirnih tačaka niti ikakve veze sa nastankom srčanih bolesti
2. nizak nivo holesterola u krvi je opasan
3. osobe koje su konzumirale više holesterola I zasićenih masnoća su imale manju stopu oboljevanja od svih bolesti
4. visok nivo holesterola nije uzrok kardiovaskularnih bolesti niti ateroskleroze
5. osobe sa višim nivoom holesterola u krvi su su imali zdraviji I duži životni vek bez demencije, Alchajmera ili sličnih bolesti

Nizak nivo holesterola u krvi:
1.      Povećava rizik od srčanih bolesti I moždanog udara
2.      Povezuje se sa rakom
3.      Povezuje se sa agresijom, nasiljem I samoubistvom
4.      Povezuje se sa Parkinsonovom bolešću
5.      Povezuje se sa gubitkom pamćenja-Alchajmerova bolest
6.      Povezuje se sa smanjenim imunitetom
7.      Poteškoćama u učenju kod dece I odraslih
8.      Sa preranom smrću

Mozak je jedan vrlo masni organ kojeg čini 40% holesterola. Mijelin koji predstavlja jednu vrstu izolacije jer pokriva svako nervno vlakno, ćeliju nervnog sistema u mozgu, kičmenoj moždini, perifernom nervnom sistemu je izgrađen od čak 60% holesterola a ostatak su zasićene masti.
Šta se desi kada stavite mozak na dijetu bez holesterola? Izgladnjujete ga !!!!
U mozgu se konstantno odvijaju samoregenerišući procesi, stare ćelije odumiru i nove ih zamenjuju a taj proces je vrlo aktivan.
Te nove bebi ćelije zahtevaju materijal od kojega će nastati, zahtevaju materijal za izgradnju. Taj materijal čini holesterol, zasićene masnoće, proteini, glukonutrijenti I dr. ali najveći procenat je holesterol I zasićene masti.
Kada je holesterol u krvi nizak, mozak ne dobija dovoljno gradivnog materijala za izgradnju I za pravilno funkcionisanje.
Osobe sa niskim nivoom holesterola u krvi imaju agresivnu prirodu I nizak stepen samokontrole. Mozak koji nema dovoljno holesterola dolazi u stanje gladovanja I osoba postaje besna, lako se iziritira, isprovocira,lako napada I skloni je napadima I nasilnom ponašanju I kriminalu.
Parkinsonova bolest je poprimila epidemijski karakter koji se poklapa sa pojavom upotrebe lekova za snižavanje holesterola.
Kao što smo napomenuli, mozak je vrlo masni organ koji zahteva holesterol, a u slučaju da ga nema, ispoljiće simptome tog deficita.
Gubitak pamćenja je jedna od osnovnih nuspojava lekova za snižavanje holesterola.
Da bi formiralo sećanje, moraju se stvoriti sinapse. Ćelije mozga imaju duge ruke kako bi mogle komunicirati međusobno. Kada dve ruke dođu dovoljno blizu jedne druge one moraju da se preklope, kao pri rukovanju, formiraju sinapsu sa jedne I druge strane I spajaju se, preklapaju. Sinapse su većinom sačinjene od holesterola I zasićenih masti. Holesterol iz krvi je jedini izvor iz kojeg mozak dobija holesterol I ukoliko ga nema dovoljno, ne može da formira sinapse. Kao rezultat toga osoba ne može da stvara sećanja a kratkoročna memorija je ona koja strada. Osoba se seća detinjstva ali ne može da se seti šta je doručkovala. Takođe, ovi ljudi nisu sposobni da nauče ništa novo.
Suočavamo se sa epidemijom Alchajmerove bolesti odnosno gubitka pamćenja koja se takođe poklapa sa uptrebom lekova za snižavanje holesterola.
Sledeća stavka je imunitet.
Naše imune ćelije su visokomasne ćelije. Veliki postotak spoljašnje I unutrašnje membrane koja formira organele, je sačinjen od holesterola I zasićenih masnoća. Ove ćelije žive vrlo kratko, samo nekoliko dana a kada se odvija neka infekcija u telu, borba, mnoge od njih umiru. Tada, koštana srž mora da radi vrlo naporno kako bi proizvela nove bebi ćelije, nove imune ćelije.
Koštana srž je takođe visokomasni organ sačinjen od visokog procenta holesterola koji takođe dolazi iz krvi.
Ukoliko je nivo holesterola u krvi nizak, koštana srž je u stanju izgladnelosti I nije sposobna da proizvodi imune ćelije, krvne ćelije niti druge.
Kao rezultat postajemo neotporni na infekcije, jer da bi se borili protiv infekcije neophodan nam je LDL holesterol koji je imunom sistemu neophodan u velikim količinama.
Majčino mleko sadrži veliki procenat holesterola. Ono čak sadrži I enzim koji osigurava da se holesterol u bebinom digestivnom sistemu apsorbuje u stopostotnoj količini jer čak nijedan njegov molekul ne sme da se izgubi.
Zašto?
Zato što bebine oči, mozak, koštana srž I drugi visokomasni organi, zahtevaju visok nivo holesterola kako bi se mogli pravilno razviti.
Iz tog razloga, bebe koje nisu dojene I koje su hranjene veštačkim formulama imaju niži stepen inteligencije, lošije pamćenje, problem u ponašanju, imaju potrebe za nošenjem naočara I podložnije su infekcijama.
Osobe sa niskim nivoom holesterola u krvi su tri puta više podložniji dobijanju infekcija, umiru mnogo češće od infekcija, imaju četiri puta veću stopu obojevanja od side.
Šta holesterol radi u organizmu?
1.      Vitalni je deo svake ćelijske membrane u količini od 30-70% zavisnosti koje su ćelije u pitanju a sama membrane čini 70% svake ćelije
2.      Svi hormone nadbubrežnih žlezda (one predstavljaju našu apoteku) su sačinjeni od njega, svi gluko i mineralokortikoidi, kao i važni hormoni - testosteron, estrogen, progesteron (koji nas inače štiti od raka), interferon (koji je takođe vrlo važan u zaštiti od virusa, bakterija kao i u eliminaciji kancerogenih ćelija) itd, svi oni nastaju od holesterola. One su odgovorne za našu sposobnost u borbi protiv stresa jer svaki put kada smo izloženi nekom stresogenom faktoru, naša krv je puna hormona stresa poput kortizola,adrenalina I drugih steroidnih hormona koji su nastali od holesterola. Ukoliko nadbubrežne žlezde nemaju dovoljno holesterola za proizvodnju ovih hormona, nemoguće je nositi se sa stresom na pravilan način.
3.      Mijelin je sačinjen od njega. Kada počne da se gubi mijelin, razvija se multipla skleroza kao I mentalni poremećaji.
4.      Esencijalan je za memoriju I učenje
5.      Služi za produkciju vitamina D, pod dejstvom sunčeve svetlosti holesterol se u koži pretvara u vitamin D
6.      Esencijalan je za imunitet
7.      Glavni je sastojak žuči bez koje ne možemo da svarimo masti, apsorbujemo masti ni vitamin topive u mastima A,D,E,K a koji su ključni za naš život.

Mi smo izgrađeni od holesterola I zasićenih masti !!!!
One su osnovni gradivni elemenat I neophodne su nam u tom svakodnevnom procesu umiranja I rađanja naših ćelija u organizmu !!
Ukoliko imamo ovo u vidu, potpuno je zdravorazumski za očekivati da će svako stanje poput upale, oksidacije, povrede ili bilo kakvog stresa za telo, izazvati povećanje količine holesterola u krvi u cilju proizvodnje navedenih hormona i popravljanja nastale štete.
Ukoliko smo izloženi suncu, imaćemo veći nivo holesterola u krvi jer će on biti na putu prema koži gde će se sintetizovati u vitamin D.
Ukoliko imamo bilo kakvu povredu, ranu ili drugu trauma, ukoliko smo imali operaciju, bili kod zubara, posekli se, nivo holesterola će u krvi biti visok zbog potrebe tela da popravi nastalu štetu I zaleči se, jer nema obnove bez holesterola.
LDL je upakovani oblik holesterola koji se kreće u krvi na putu iz jetre do oštećenog mesta odnsno potrebnog mesta dok je HDL upakovani oblik holesterola koji se vraća putem krvi nazad u jetru da bi se reciklirao.
U medicine to zovemo “loš” I “dobar” holesterol I ne postoji veća besmislica poput te jer bi to bilo podjednako objašnjenju kako su ambulanta kola koja idu po pacijenta iz bolnice “loša” a ona koja se vraćaju od pacijenta do bolnice “dobra” ili obrnuto !!!!
Ne postoji dobar I loš holesterol !!!!
Postoje dobre I loše masnoće !

Loše masnoće definitivno postoje ali to nisu životinjske masti već jestiva biljna ulja kao I trans-masnoće ili hidrogenizirana biljna ulja odnosno margarin, koje nalazimo u brzoj hrani, pekarskim proizvodima i maltene svakom fabrički proizvedenom prehrambenom proizvodu. One su štetne i vrlo opasne i ne postoje u prirodi.

Sa ovom plastikom naše telo nema pojma šta treba da radi I sa njom se bori najbolje što ume.

Upravo ove masnoće su odgovorne za uništavanje krvnih sudova. One povećavaju rizik od kardiovaskularnih oboljenja jer uzrokuju sistemske upale u telu, sužavaju arterije, povećavaju pritisak, troše srce koje mora mnogo više da radi kako bi proguralo krv kroz takve sužene arterije i izazivaju jedan konstantan stres u organizmu.

Njih bismo trebali široko izbegavati a na naše trpeze vratiti dobro poznatu mast, maslac, jaja, masna mesa I ribu, iznutrice, i punomasne mlečne proizvode iz domaće, lokalne proizvodnje.
To su namirnice sa kojima telo vrlo dobro zna šta treba da radi i kako da ih iskoristi.
I bez obzira da li vam je holesterol u krvi visok ili nizak, ne mešajte se u taj proces, ne dirajte ga. Taj nivo je onaj koji je lično vama potreban I koji je merilo stanja onoga što se odigrava u vašem organizmu.
On je samo pokazatelj dešavanja a ne stanje koje zahteva lečenje !!!!

Na kraju, bilo bi dobro da pokušamo da se izdignemo iznad našeg kratkog ličnog životnog iskustva i probamo da sagledamo malo širu sliku: kao vrsta, mi ljudi opstajali smo i kroz dobra i kroz teška vremena, u potpunosti bez industrijskih proizvoda novog doba, i što je važnije, bez i najmanje dileme o tome jesu li masnoće iz mesa ili jaja korisne ili štetne po nas. 
Description: https://ssl.gstatic.com/ui/v1/icons/mail/images/cleardot.gif