Tuesday, January 23, 2018

ZDRAVLJE KOŽE
Da li problemi i promene koje se manifestuju na koži imaju veze sa samom kožom ili je reč o nečemu drugom?
Koža je naš najveći organ u telu, čini 15% ukupne težine tela, sadrži preko 15km krvnih sudova koji je snabdevaju i hrane.
Imajući to u vidu, da li mislite da će sastav i kvalitet krvi uticati i na zdravlje kože!? ...
Prosečna osoba sadrži 1.6 triliona ćelija kože, u njoj obitava preko trilion bakterija, 1000 vrsta bakterija...ne bakterija već vrsta bakterija.
Obnavlja se na svakih 28 dana.
Svaki kvadratni centimetar sadrži više destina miliona bakterija dok ih u delovima tela gde je koža masnija ima i više.
Naša koža sadrži ceo jedan ekosistem mikroorganizama-virusa, bakterija i gljiva koji itekako imaju veze sa stanjem i zdravljem kože.
Mikrobiom kože ima direktan uticaj na imuni sistem, edukuje ga...on je direktna veza i komunikacija iz spoljašnjeg ka onom unutrašnjem.
Da li mislite da će svaki disbalans tog ekosistema mikroorganizama uticati na stanje i zdravlje kože!?...
U savremenom društvu, gde vlada prava fobija od mikroorganizama…ljudi zaboravljaju da su nam korisne bakterije i zdrava flora na koži i u nama, NEOPHODNE !!!
Drugo, njen prvi sloj čini jedan debeo sloj masti, pa shodno tome možemo da zaključimo da će od kvaliteta masnoća koje konzumiramo zavisiti takođe i stanje i zdravlje kože.
Izloženost toksičnim masnoćama ili prerađenim omega 6 masnim kiselinama imaju kao rezultat prisustvo i gomilanje tih toksina u navedenom sloju kože.
Iz tog razloga, kada smo izloženi sunčevim zracima, javiće se promene na koži jer će sunce imati negativne reakcije sa takvim mastima, a ne iz razloga što je sunce opasno.
To nam sve govori da kvalitet hrane određuje i kvalitet kože !
Koža ne samo da je bogata masnoćama i lojnim žlezdama koje je održavaju zdravom nego ima i ekskretornu ulogu odnosno izbacivanja svega nepotrebnog iz organizma (znoj sadrži ureu).
Pored toga uloga kože je i zaštita, apsorbcija, regulacija temperature, kontrola isparavanja, estetska, vrši komunikaciju, skladišti masti i vodu, proizvodi i skladišti vitamin D.
Do sada se smatralo da je njen glavni cilj i funkcija da zaštiti i da vrši detoksikaciju tela, ali smo vremenom saznali da je ona takođe i permeabilna (propustljiva) što je ujedno i prilično opasno.
Zašto?
Iz razloga što apsolutno sve...sve, što se stavi na kožu će se ujedno naći i u telu !
Verovatno ste upoznati sa time da se mnogi lekovi nanose i transportuju putem kože (nikotinski, morfijumski flasteri i sl) što ukazuje na to da će se i svaka krema, losion, ulje, sapun ili sl. što stavimo na nju ujedno naći i u našem telu.
Osim zaštite i detoksikacije, ona je takođe i naša prva linija odbrane u zaštiti od infekcija.
Takođe je i bogata receptorima odnosno nervima koji se nalaze svuda u njoj pa su samim tim stimulacije koje se vrše putem kože vitalne kada je u pitanju funkcija mozga. Raznim stimulacijama preko kože poput pritiska, štipkanja pojedinih tačaka, određenih dodira koji se vrše na koži, može se odrediti i identifikovati mesto oštećenja što je važno za uspostavljanje brže dijagnoze kod pacijenata.
Da se podsetimo koji su to organi eliminacije u telu....
To su: digestivni trakt, bubrezi, pluća i koža kao pomoćni sistem.
To nam govori da, ukoliko dolazi do pojave akni, promene boje na pojedinim delovima, pojave modrica na koži i sl…TO NE UKAZUJE NA NEKI PROBLEM SA KOŽOM već je reč o nečemu drugom!
Svaki lekar koji tretira i leči akne ili neki drugi simptom na koži, zaboravljajući na uzrok tog simptoma, potpuno ignoriše funkciju ostatka tela.
Ekcem, osip i psorijaza ukazuju na disbalans flore i istraživanja ukazuju da uključivanjem prebiotika kao hrane za korisne bakterije dolazi i do povlačenja navedenih simptoma.
Promene na koži ukazuju da neki od organa koji služe za eliminaciju imaju problem !
U prevodu, ili je prisutan neki problem sa digestivnim traktom ili sa bubrezima ili sa plućima.
Ujedno, organi koji su odgovorni za zdravlje kože su jetra, bubrezi, nadbubrežne žlezde, štitna žlezda, tanko i debelo crevo.
Na ovom mestu bih skrenula pažnju na štetnost svakog oblika stresa kojem smo izloženi. Osim toga što se tokom stresa obustavlja dotok krvi u digestivni trakt i što se funkcija štitne žlezde smanjuje, kortizol koji se tom priliko luči u mnogome ometa regeneraciju kože.
Istraživanja takođe pokazuju da je nizak nivo želudačne kiseline povezan sa mnogim simptomima koji se odražavaju na koži poput psorijaze, vitiliga-beličaste mrlje po koži, alopecije, ekcema, akni, rozacee i dr.
Za pravilnu apsorbciju važnih mineral je neophodan visok nivo želudačne kiseline.
Minerali I vitamini koji su neophodni za očuvanje zdravlja kože su :
Vitamin A- izvori su organski mlečni proizvodi, sir, mleko, jogurt, jetra, jaja, puter, šargarepa, sardine, školjke, divlji losos, fermentisano ulje jetre bakalara i dr.
Vitamin E- avokado, badem, suncokret, maslinovo ulje itd
Vitamin D- sunce...fermentisano ulje jetre bakalara, sardine, skuša, losos, tuna, sirovo mleko, jaja i dr
Nedostatak ima veze sa aknama, dermatitisom, ekcemom i rozaceom, psorijazom.
Vitamin B12- jetra, sardine, jagnjetina, govedina, skuša, losos, jaja, sir itd
Vitamin B6- ćuretina, piletina, govedina, tuna, avokado, susam, suncokret itd
Niacin- ćuretina, piletina, jetra, tuna, govedina, avokado, suncokret, gljive, kikiriki itd
Nedostatak izaziva osipe po koži, depresiju, gubitak kose, zadržavanje vode u nogama, rak itd.
Vitamin C- ne sama askorbinska kiselina već kompletan vitamin C...crna ribizla, kivi, pomorandža, jagode, papaja, ananas, peršun, paprika, brokoli, kelj, prokelj, karfiol itd
Nedostatak izaziva suvu kožu, lomljivu kosu, krvarenje desni i krvarenje iz nosa, teško zarastanje rana, slab imunitet, bolove u kostima itd.
Cink- male bele mrlje ispod noktiju ukazuju na njegov nedostatak kao i osip po licu, gljivice na prstima stopala i atletsko stopalo.
Izvori su : organsko crveno meso i živina, školjke, ostrige, škampi, susam, bundevine semenke i dr.
Esencijalne masne kiseline-omega 3 masne kiseline...fermentisano ulje jetre bakalara, skuša, losos, sardina, tuna, žumance, laneno seme itd
Tako npr. ukoliko dete ima crne krugove oko očiju i stalnu potrebu za čokoladom , to je tipičan znak nedostatka minerala. To ukazuje na neki digestivni problem koji se manifestovao promenama na licu.
Još jedan značajan problem, kada je koža u pitanju jesu svi kozmetički proizvodi koji se stavljaju na nju.
Proizvodi za kožu su potpuno neregulisani od strane odgovarajućih institucija jer ne spadaju u hranu niti u lekove pa mnogi sadrže supstance koje su štetne i kancerogene.
Antibakterijski sapuni koji su široko raspostranjeni u ovom fobičnom društvu i popularizovani...su proizvodi koji donose više štete nego koristi.
Radi se o tome što ne deluju svi antibiotici protiv svih bakterija a antibakterijskim sapunima samo stvaramo super “bube”.
Istraživanja pokazuju da su toksične supstance unutar ovih sapuna smrtonosne. Supstance poput sulfata, toluena, dioksana, akrilamida su sve kancerogene dok toluen izaziva I oštećenja jetre i bubrega, anemiju i dr.
Triklosan koji se nalazi u tim sapunima i pastama za zube ometa rad hormona kao i rad štitne žlezde.
NE POSTOJI NAUČNI DOKAZ da su antibakterijski sapuni dobri i korisni i da imaju funkciju u prevenciji bolesti !!!
Istraživanja pokazuju da antibakterijski sapuni takođe remete i rad hormona.
Drugim rečima, toksični su, ne štite nas, nemaju preventivnu ulogu protiv bolesti i sadrže toksične i kancoregene komponente unutar sebe…
…ali…reklamiraju se, zar ne :)
Obzirom na to, da je koža permeabilna, sve ove stvari se apsorbuju putem nje u naš krvotok.
Opasni aditivi u kremama za kožu poput mineralnih ulja, parafina, petrolatuma koji oblažu kožu kao plastika, začepljujući pore i time stvaraju pogodno mesto za koncentrisanje toksina. Pored toga izazivaju problem sa kožom, ometaju rad hormona, mogući su izazivač raka itd.
Zatim paraben, za koji istraživanja pokazuju njegovu povezanost sa rakom takođe ometa i rad hormona.
Propilen glikol koji dokazano izaziva dermatistis, promene na jetri i bubrezima i izaziva iritacije kože.
Nano čestice koje između ostalog sadrže sve kreme za sunčanje a koje su označene kao vodootporne, su kancerogene.
Sintetička alternativa vitamina A- retinil palmitat (sintetička alternativa za retinil acetat u vitaminu A) koji dokazano izaziva rak kada se izloži suncu.
SUNČEVA SVETLOST JE ZAPRAVO DOBRA ZA NAS !!!!
Preživeli smo milione godina izloženi suncu…bez zaštitnih krema protiv sunca.
Zapaženo je da je tokom poslednjih 30,40 g procenat raka i raka kože u stalnom porastu.
Većina krema za sunčanje sprečava ulazak UVB zračenja ali dopušta ulazak UVA zračenja, a upravo je UVA zračenje štetno i izaziva rak !!!!
Sve dečije kreme protiv sunca su takođe pune toksičnih supstanci.
Istraživanja pokazuju da je korisno za nas da smo izloženi suncu jer samo na taj način dobijamo dovoljno vitamina D.
Ako nije za jelo…ne stavljaj na kožu !!!!
Bezbedni zaštitni faktori za sunčanje su bademovo ulje, kokosovo ulje, cink oksid bez nano čestica (non nano), shea puter itd.
Pored navedenih proizvoda, antiperspiranti su takođe opasni proizvodi jer između ostalog začepljuju pore, dok je znojenje ustvari…verovali ili ne, korisno za vas :)
Znoj sadrži prirodne antibiotike, otčepljuje pore, pomaže oslobađanje od toksina, pomaže zdravlju kardiovaskularnog sistema….naše telo je dizajnirano za znojenje :)
Zdravi sapuni i sredstva za čišćenje su : kokosovo, palmino i maslinovo ulje, glicerin, konopljino ulje, natrijum borat I dr.
Gamalinolenska kiselina kao prirodna alternativa kod ekcema kao što je ulje noćurka, ulje boražine, crna ribizla.
Da biste imali zdravu kožu neophodno je povesti računa o svom digestivnom sistemu.
Isto tako je neophodno i baviti se nekom fizičkom aktivnošću kako biste oslobodili pluća i celo telo od toksina.
Hraniti se pravilno...mnogo zelenog lisnatog povrća, šumskog voća punog antioksidanata, zdravih masnoća poput omega 3 masnih kiselina, kokosovog ulja, maslinovog ulja, putera dobijenog od prirodno hranjenih životinja, fermentisanog povrća, kefira, kurkume i dr.
Eliminacija svakog oblika stresa.
Ne postoji bolest kože...postoji samo simptomi na koži koji ispoljavaju neki deficit ili neku toksičnost u telu.
Shodno tome, svi antibiotici, steroidi, antiinflamatorni lekovi i sve drugo što se prepisuje u cilju lečenja simptoma samo pogoršavaju već narušenu ravnotežu u telu jer simptome koji se ispoljavaju na koži ne trebamo posmatrati kao bolesti nastale kao rezultat nekog spoljašnjeg agresora već naprotiv...narušene unutrašnjosti.
Naše telo je najinteligentnija mašina ikada stvorena od strane prirode !...sve što telo radi je znak visoke inteligencije...svaki simptom koji daje je inteligentan odgovor na stanje toksičnosti ili nekog deficita koji postoji unutar njega !
Svaki simptom je samo znak adaptacije tela na postojeći disbalans unutar njega...
Pristupite mu sa poštovanjem i brigom...i ono će vam uzvratiti istom merom :)


FERMENTISANO ULJE JETRE BAKALARA
Davne, 1953g je izneta hipoteza koja je tvrdila kako su holesterol i životinjske masnoće glavni uzročnici kardiovaskularnih bolesti. Od tog trenutka je naša ishrana a ujedno i piramida ishrane okrenute potpuno naglavačke.
Plasirane su nam dezinformacije o tome kako nam je kao vrsti potreban ekspandirani pirinač za doručak kao i razne druge žitarice, ili laži kako je hidrogenizovana mast (margarin) za nas zdravija od životinjske masti i sl.
Ova hipoteza je nazvana najvećom naučnom prevarom 20og veka od strane mnogih naučnika i eksperata i danas je sa stopostotnom sigurnošću ta hipoteza dokazana pogrešnom !!!
Međutim, ishrana koja je propagirana poslednjih decenija je ostavila traga i ujedno doprinela rastu raznih hroničnih nezaraznih bolesti koje su poprimile epidemijski karakter.
Neophodno je shvatiti da su pojedine masnoće esencijalne i životno važne za naš organizam i njegovo funkcionisanje.
Doktor Weston A. Price je 30ih godina prošlog veka proputovao ceo svet istražujući “primitivne” narode i njihovu  tradicionalnu ishranu pre nego što je ona došla u dodir sa zapadnom industrijom. Zapazio je da su ti narodi stavljali poseban akcenat na neke namirnice i nastojali su da ih prvenstveno konzumiraju trudnice i deca. To su bile namirnice  bogate masnoćama životinjskog porekla: maslac krava koje se hrane ispašom, žumance jajeta, ulje jetre bakalara, riblja jaja, fermentisana riba, školjke, iznutrice i sl.
Dr. Weston Price je uočio da su sve te namirnice bile bogate vitaminima A, D kao i esencijalnim masnim kiselinama EPA (eikosapentaenska kiselina) i DHA (dokosapentaenska kiselina) a takođe i aktivatorom X odnosno vitaminom K2.
Sve navedene materije su neophodne za rast i razvoj dece kao i za sve normalne telesne funkcije organizma a njihov nedostatak vodi do raznih poremećaja i bolesti.
Ovih sastojaka u biljnoj hrani nema. One se mogu naći samo u koncentrovanim masnoćama životinjskog porekla i to isključivo životinja koje žive i hrane se prirodno.
Fermentisano ulje jetre bakalara koje se dobija hladnim postupkom i tradicionalnom fermentacijom, za razliku od običnog ulja jetre bakalara je lakše svarljivije, bolje se apsorbuje i lakša je iskoristljivost nutrijenata.
Sadrži više vitamine A i D,  kao i žive i dragocene enzime koji se prilikom industrijske proizvodnje i izloženosti toploti gube. Procesom destilacije se prilikom klasične proizvodnje, gube vitamini A i D koji se tada, obično nadomeste sintetičkim vitaminima.
Fermentacija ne samo da koncentriše nutrijiente već ih i čini više bioiskoristljivijim.
Blue Ice fermentisano ulje jetre bakalara je veliki izvor EPA i DHA masnih kiselina, vitamina A, D, E, Omega 3, 6, 7, i 9, kao i vitamina K2.
Telo proizvodi DHA i EPA masne kiseline iz omega 3 linolenske kiseline.
EPA je važna karika u lancu masnih kiselina koje završavaju kao prostaglandini, lokalizovani hormoni tkiva dok je DHA važna za pravilno funkcionisanje mozga i nervnog sistema.
Osobe koje konzumiraju velike količine polinezasićenih ulja naročito delimično hidrogenizovanih, osobe koje pate od različitih nutritivnih deficita, koje imaju poremećenu funkciju pankreasa kao npr dijabetičari možda neće biti u stanju da proizvedu EPA i DHA a samim tim će im i nedostajati važni prostaglandini i važne masti za mozak osim ukoliko ne konzumiraju masne ribe ili dodatak u vidu ulje jetre bakalara.
DHA je esencijalna u izgradnji mozga dok je EPA značajna za samo funkcionisanje mozga.
U prošlosti su se ljudi hranili drugačije, konzumirali su pravu hranu pa su samim tim i unosili dovoljno EPA i DHA iz ribe, mesa prirodno hranjenih životinja i jaja a odnos omega 6 i 3 je bio pravilan odnosno 1:1.
Ali u drugoj polovini 20og veka značajno se povećala upotreba biljnih ulja, margarina i žitarica pa je taj odnos danas 20:1.
Upravo je ta neravnoteža, uzrok horničnih inflamacije u telu.
U prevodu, omegu 3 dobijamo iz hrane životinjskog porekla a omegu 6 iz hrane biljnog porekla što znači da se EPA i DHA takođe nalaze samo u hrani životinjskog porekla- plava riba, meso i jaja prirodno hranjenih životinja.
Vitamin D je izuzetno važan za imuni sistem, za snagu kostiju, razvoj mozga, metabolizam minerala, reproduktivno zdravlje, stvaranje inzulina, funkciju mišića, za zdravlje pluća, za regulisanje hormona, regulaciju rasta, za prevenciju raka, zaštitu od depresije i u prevenciji kardiovasklularnih bolesti.
Veliki broj bolesti poput raka, dijabetesa, multiple skleroze, depresije, neplodnosti i mnoge druge su uzrokovane njegovim nedostatkom.
Njegov nedostatak se takođe povezuje sa povećanim rizikom za oboljevanje od autoimunih bolesti gde imuni sistem napada vlastito telo : multipla skleroza, reumatoidni artritis, dijabetes tip I, psorijaza, upalni procesi u crevima itd.
Holesterol je glavni gradivni element vitamina D i vitamin D se ustvari proizvodi od holesterola u našoj koži kada se ona izloži suncu.
Naše zablude i strah od hrane bogate holesterolom i strah od sunca, je doprinelo epidemiji deficita vitamin D.
Iako se vitamin D tretira kao vitamin, on se u organizmu ponaša kao hormon kojeg može biti i previše. U tom slučaju se njegov višak ispoljava simptomima koji su slični simptomima njegovog deficita odnosno krhkim kostima. Iz tog razloga se ne preporučuje njegova suplementacija u vidu tableta i tečnosti samog vitamin D tokom dužeg vremena. Taj vid unosa ne predstavlja prirodni put kojim ga telo dobija i iz tog razloga se preporučuje upotreba fermentisanog ulja jetre bakalara jer ono predstavlja prirodni način unosa vitamina D.
Iako ga unosimo u vidu tableta ili tečnosti, ono nije suplement već visokokoncentrovana hrana i izvor vitamin D i A.
Ulje jetre bakalara, sadrži vitamin A u svojem prirodnom biodinamičkom obliku što je naročito važno kod osoba koje imaju digestivne probleme a koje ne mogu da apsorbuju druge oblike ovog vitamina, koji se uglavnom nalazi u suplementima.
Naša creva su jedna od najaktivnijih lokacija proizvodnje i rasta ćelija, procesa koji zahteva dobru snabdevenost prirodnim vitaminom A. Loše varenje uzrokuje deficit vitamin A a bolesti creva su simptom deficita vitamina A.
Vitamin A je neophodan za metabolizam minerala i proteina, imuni sistem, razvoj mozga, rast i reprodukciju, funkciju štitne žlezde, za zdravlje očiju, kože i kostiju . Vrlo je značajan za trudnice i decu.
On se iscrpljuje stresom, infekcijama, teškim treninzima, temperaturom, izlaganjem pesticidima i industrijskim hemikalijama ali i prekomernom potrošnjom proteina u vidu krtog mesa, proteinskih praškova i sl.
Pogrešno je verovanje da telo može dobiti dovoljno vitamin A iz biljne hrane ali karoteni nisu pravi vitamin A. Oni samo služe kao prekursori koji se u tankom crevu pretvaraju u vitamin A.
Pojedine osobe ne pretvaraju učinkovito ove karotene u vitamin A naročito odojčad ili oboleli od dijabetesa, oni koji imaju problem sa štitnom ili neke crevne poremećaje.
Zbog toga je za optimalno zdravlje ljudima neophodna hrana životinjskog porekla koja sadrži velike količine vitamin A.
Vitamin A može izazvati štetne efekte poput gubitka kostiju ukoliko nema dovoljno vitamina D pa je zbog toga ulje jetre bakalara idealan izbor unosa jer obezbeđuje oba vitamina u odgovarajućem odnosu.
Razvoj molekularne biologije tokom poslednjih nekoliko decenija pokazalo je da vitamini A i D izvršavaju većinu svojih aktivnosti vezivanjem za specifične receptore koji ih dovode u kontakt sa DNK unutar jezgra ćelija u cilju izmene ekspresije/ izražavanja gena na način da vrše njegovo uključivanje ili isključivanje.
Receptori ovih vitamina zajedno sa receptorima hormona štitne žlezde, steroidnih i ostalih važnih signalnih molekule, deo su zajedničke porodice nukleranih receptora koji međusobno komuniciraju.
Vitamin A je naročito uključen u ove interakcije. On, ne samo da sprovodi sopstveno signaliziranje već i formira važno partnerstvo sa većinom drugih nuklearnih hormona što im obezbeđuje izvršavanje sopstvenih funkcija.
Nedavna istraživanja pokazuju da vitamin D može efikasno kontrolisati ekspresiju gena samo u prisustvu vitamina A.
Vitamin A i D su prekursori nuklearnih hormona koji predstavljaju molekule koji se vezuju za receptore, putuju u jezgro ćelija i vezuju se za DNK specifičnih ciljnih gena gde kontrolišu njihovu ekspresiju.
U prevodu, oni omogućavaju ekspresiju gena koji nam omogućavaju optimalno zdravlje.
Naučnici su identifikovali preko 2000 gena koji sprečavaju nastanak raznih bolesti a koji se aktiviraju uz pomoć vitamina D.
Vitamin K2 igra važnu ulogu u rastu, u normalnoj reprodukciji, razvoju zdravih kostiju i zuba, zaštiti od kalcifikacije i upale arterija, stvaranju mijelina i kapacitetu učenja.
Ono što je važno napomenuti jeste neophodnost unosa sva tri vitamina istovremeno zbog sinergijskog odnosa tj delovanja.
Iz tog razloga je važno da su životinje hranjene i da žive u prirodnim uslovima jer samo tako će njihovo meso, mast, jaja, iznutrice sadržati sva tri elementa u optimalnoj količini.
Obzirom na to da je u današnjem svetu gotovo nemoguće dopreti do takvih životinja i njihovih proizvoda, preporučuje se upotreba fermentisanog ulja jetre bakalara kao i maslačnog ulja kao izvora svih navedenih nutrijenata.
Njihovom upotrebom, obezbedićemo našem organizmu sve uslove za kvalitetan i dug život.



Thursday, January 18, 2018

KAKO TELO FUNKCIONIŠE
Svako polje, svaka tematika kao i svaka profesija, prvenstveno zahtevaju dobro poznavanje i razumevanje date materije ukoliko imamo za cilj postizanja kvalitetnih, korisnih i pozitivnih  rezultata.
Kada je sama medicina u pitanju, najvažnija stavka jeste razumevanje i poznavanje ljudskog tela i načina na koji ono funkcioniše. Samo na taj način postoji mogućnost da se ono pravilno tretira odnosno leči.
Savremena medicina, nažalost posmatra telo na način da ga secka na delove ne uzimajući u obzir međuzavisnost svih njenih delova  kao i njihovo funkcionisanje u smislu jedne celine. Ne uzima u obzir način na koji telo funkcioniše i ne posmatra ga kao jedan vrlo inteligentni sistem koji daje isključivo inteligentne odgovore.
Naprotiv, na svaki njegov odgovor odnosno simptom, kao rešenje se javlja konzumacija medikamenta.
Na samom početku ove tematike, neophodno je prihvatiti činjenicu, da je naše telo jedna hemijskoelektrična mašina koja svoju okolinu doživljavaju putem nervnog sistema.
Zbog toga se nervni sistem primarno nalazi u svemu !
Nervni sistem (mozak i kičmena moždina) kontroliše i koordinira svakom funkcijom tela !
On kontroliše proizvodnju hormona, kontroliše digestivne procese kao i sve ostalo.
Iz tog razloga je vrlo važno pobrinuti se da taj  sistem bude zdrav  i da sa njime bude sve u redu!
Postoje dva aspekta nervnog sistema...jedan kontroliše telo dok drugi prima informacije !
Da li su informacije koje stižu do mozga a koje se prenose putem kičmene moždine neke poput, “neophodno je podići pritisak” ili “pokreni varenje” i sl…. Da !
Kičmena moždina sadrži mnoštvo informacija...različite senzacije se prenose različitim putevima...u određenom delu pršljena se nalazi osećaj za bol, u drugom osećaj za temperaturu, trećem za ravnotežu itd
Između pršljenova se nalaze diskovi. Diskovi su ligament…međusobno povezani prstenovi ligamenata KOJI SU ŽIVI !
To znači da disk uzima nutrijente, proizvodi proteine i elimiše otpadne nusproizvode.
Drugim rečima....kosti su žive!?...to znači da one mogu da se izobliče, rastu, mogu da menjaju oblik...
Ukoliko se negde javi ozleda, trauma i disk ne bude u mogućnosti da dobije potrebne nutrijente, disk se smanjuje a sama kost menja svoj oblik.
Ta distorzija –izobličenje se u konvencionalnoj medicine označava kao degenerativna bolest diska...ali NIJE !!!
To nije bolest već adaptaciona promena u cilju stabilizacije te kosti!!!!
Isti je slučaj i sa artritisom koji je takođe adaptivni, inteligentni odgovor tela.
Telo uvek daje signale da nešto nije u redu ...ali ako ih ignorišemo, nepoštujemo i uzmemo medikament....degeneracija se samo produbljava.
Hemikalija obustavlja sintezu proteina i kolagena a time i mogućnost tela da se regeneriše. Sve to vodi do dalje degeneracije.
Da napomenem i skrenem pažnju na jednu od besmislica…
…artritis u prevodu znači inflamacija kostiju
Osteoartritis je neinflamatorni, nema inflamacije…..ali ipak artritis !!!????
…..medicina je davno otkrila da osteoartritis nije inflamacija kostiju ali je ipak i dalje nazivan artritis !!!
Da nastavimo sa upoznavanjem našeg tela J
Postoje dva dela autonomnog nervnog sistema...
Jedan nas održava u životu tokom stresa i zove se simpatički nervni sistem čije je primarna funkcija da nam obezbedi preživljavanje. Tom prilikom se podiže pritisak, otkucaji srca, šećer u krvi, hormoni stresa a smanjuje se dotok krvi u digestivni trakt i funkcija imunog sistema.
Drugi deo je parasimpatički sistem ili sistem koji obezbeđuje odmor-varenje-regeneraciju. On ujedno stimuliše imuni sistem, obnavljanje tkiva, pokreće dotok krvi u digestivni sistem i pokreće mehanizme obnavljanja.
Ova dva sistema moraju biti u ravnoteži kako bi naše telo bilo optimalnog zdravlja!
Prilikom hroničnog stresa dominatan sistem će biti simpatički nervni sistem.
Ukoliko u tom stanju odete na pregled kod lekara...dijagnostikovaće vam se povišen krvni pritisak, povišen holesterol, povišen šećer što automatski uključuje lekove a vas će prestrašiti  na smrt !
To predstavlja alopatski model posmatranja i lečenja odnosno model koji koristi moderna medicina.
Da nastavimo sa posmatranjem tela iz drugog ugla….
Duž celog tela se prostiru nervi.
Ukoliko neko kaže da ima neuropatiju...to u prevodu znači da ima problem sa nekim nervom!
Ako imate auto i javi se problem sa gumom....šta ćete uraditi?
Verovatno srediti gumu, zar ne !? J
Ukoliko imate neuropatiju, nećete uzeti lek da to prikrijete nego ćete srediti taj problem sa nervom…zar ne!? J
Da se sada vratimo na činjenicu da nervni sistem kotroliše sve u telu.
On takođe kontroliše i rad pluća. Normalan kalibar bronhija se održava dobro izbalansiranom fuknkcijom autonomnog nervnog sistema.
Parasimpatička refleksna petlja vrši nadraživanje bronhija i pokreće-inicira bronhokonstrikciju.
Postoji nerv koji kontroliše dijafragmu...kada udahnemo, dijafragma se spušta.
Problem je u tome što nismo naučeni kako da dišemo.
Prilikom udaha i izdaha, ne treba da se pomeraju pluća već stomak, dijafragma.
Kada se pravilno diše, smanjuje se između ostalog i pritisak.
Nervi koji izviru i potiču od pršljenova C3-C5 nadražuju odnosno to su nervi koji vode do dijafragme i oni nas održavaju u životu.
Da li to ujedno znači da ukoliko postoji neki problem sa vratom i tim pršljenovima, i sama funkcija pluća će biti ugrožena !?...da
Ukoliko imamo izmenjeno stanje vratnih pršljenova a time izmenjeno stanje i dijafragme ...ukoliko pluća ne uspevaju da odrade transfer kiseonika...ukoliko imamo nezdravu krv...šta će se desiti sa npr pritiskom?...
Pritisak se podiže !!!!...da li je to nešto što zahteva medikamentnu terapiju ili…!?
Sledeći organ je jetra.
Funkcija jetre : filtrira i prečišćava krv, reuguliše sastav krvi, metaboliše-razgrađuje nutrijente, skladišti nutrijente, odstranjuje toksine iz tela, proizvodi proteine za zgrušavanje, proizvodi holesterol.
Sve što stavimo u usta mora da prođe kroz digestivni trakt, kroz creva....ne samo da prođe kroz njih, već kroz zidove  creva i tada odlazi u jetru gde se dalje razgrađuje!
Istim putem kojim se kreće hrana, kreću se i svi lekovi kao i sve ostalo. To sve ima negativan uticaj na samu funkciju tela.
Funkcija jetre zajedno sa žučnom kesom  : jetra proizvodi žuč, žuč se skladišti u žučnoj kesi, žuč putuje kroz pankreas u tanko crevo.
Žuč povećava apsorbciju masti i liposolubilnih vitamina odnosno vitamina rastvorljivih u mastima A,D,E i K.
Žučna kesa nije organ KOJI NAM NE TREBA !!!!....ona je vrlo važna…
Žučna kesa koncentriše i skladišti žuč, žuč razgrađuje masti, bez masti ne možemo da proizvodimo hormone...
I pogodite šta se desi kada se odstrani žučna kesa !?...problemi sa hormonima, stopa bolesti se povećava, problemi sa digestivnim traktom jer, pošto nema gde da se žuč skladišti, ona slobodno kapa u dvanaestopalačno crevo.
Ukoliko postoji bilo kakav problem sa venama oko digestivnog trakta, protok krvi iz digestivnog sistema do jetre se blokira što se takpđe negativno odražava na funkciju tela.
Kada progutamo hranu, mišićni sfinkter u donjem delu jednjaka se zatvara kako bi se kiselinu u želucu zaključala i obavila varenje u potpunosti. Hrana se dalje supušta niz digestivni trakt pri čemu se vrši apsorbcija  masti, minerala dok će se vitamini B grupe se absorbovati u distalnom delu završnog dela tankog creva.
Drugim rečima, svaki deo digestivnog trakta vrši absorpciju određenih supstanci.
Verovatno ste čuli za operativnu procedure gastričnog bajpasa u cilju gubitka kilograma?
To je medicinska procedura koja zaobilazi sve gore navedene puteve absorpcije !...ali, ništa strašno… preporučuje se unos vitaminskih suplemenata…dolazi do gubitka kilograma….i sve je rešeno J
A činjenica što organizam dovodimo u stanje deficita i što ga izgladnjujemo do smrti …i nije toliko životno važna J
Šta kontroliše funkciju digestivnog trakta?...Nervni sistem !!!
Varenje hrane započinje već samim mirisom koja izaziva lučenje određena količine želudačne kiseline u zavisnoti od tipa hrane koja će se konzumirati.
Ono što štiti sam želudac kako ga kiselina ne bi svarila u potpunosti jeste sluz kojom je obložen zid želuca. Na taj način se želudac konstantno vari i obnavlja.
Ali medicina ovom procesu ne pristupa sa poštovanjem.
Iz tog razloga ukoliko postoji ulkus-čir na želucu, to ukazuje na problem i u direktnoj je vezi sa zdravljem njegovog zaštitnog sloja …nije on krivac i nema potrebe napadati sam čir.
U dvanaestopalačno crevo, žučna kesa izlučuje žuč za razgradnju masti dok pankreas izlučuje enzime za razgradnju hrane.
Zdravlje žučne kese je od naročitog značaja kada je u pitanju proizvodnja hormona i svega ostalo.
Telo se može adaptirati na nedostatak žučne kese ali pokušajte da učinite sve što je u vašoj moći da do toga ne dođe ( čišćenje žučne kese i jetre).
Reoproduktivni organi …
Sigurna sam da ste upoznati sa pojmom endometrioza!?...poznata je kao stanje gde se unutrašnjost tkiva materice pronalazi van nje, u okolnim tkivima.
Uzrok nastanka je idiopatski odnosno njen uzrok se ne zna…nije poznat.
Da pogledamo malo širu sliku…
Svakih 28 dana , sloj materice se izgrađuje a kontrakcijom se izbacuje menstrualna krv napolje. Jajovodi na svojim krajevima imaju trepljaste nastavke koji konstantno kreiraju pozitivan pritisak koji sprečava da tokom kontrakcije krv ne krene prema gore.
Nervni sistem je taj koji kontroliše nerve i jajovode odnosno trepljaste nastavke.
To bi značilo da, ukoliko je snabdevenost nervima do jajovoda kompromitovana iz nekog razloga, trepljasti nastavci neće funkcionisati na pravilan način i prilikom kontrakcije će krv da se izlije van materice i stvori masu .
To ukazuje da endometrioza ima veze sa kompromitovanom nervnom snabdevenošću karlice.
Da spomenemo i prostatu…
Ona se nalazi odmah ispod rektuma pa se tako prilikom svakog pražnjenja creva ujedno vrši i masaža prostate.
Ukoliko postoji neki problem sa pražnjenjem ( npr sedelački tip života, loša ishrana itd) tada će i ta cela oblast da ima oslabljenu funkciju kao rezultat.
I ponovo, ceo ovaj predeo tj prostata je kontrolisana nervima koji dolaze iz krsnog dela kičme odnosno koji ordiniraju između pršljena 2 i 4 . Erektilna disfunkcija takođe ukazuje na problem u karlici koji se rešave uklanjanjem uzroka a ne upotrebom vijagre J
I ponovo, nervni sistem pokriva dva aspekta toga…kada govorimo o zdravoj funkciji imamo parasimpatiči i simpatički nervni sistem ili prostije rečeno onaj koji upire prstom (uzbuđenje) i drugi koji puca (vrhunac).
Drugim rečima, ukoliko neko ima problem sa uzbuđenjem znači da se nalazi u stresnom stanju gde prevladava simpatički nervni sistem.
Sa druge strane, ukoliko nemaju problem sa uzbuđenjem već sa dostizanjem vrhunca, to ukazuje da je parasimpatički nervni sistem dominantan i ukazuje na neki problem sa autonomnim nervnim sistemom.
Zbog svega do sada navedenog…ukoliko razumemo način kako nervni sistem funkcioniše, možemo da razumemo i kompletan ostatak tela.
Sistemi tela su : nervni, kardiovaskularni, reproduktivni, respiratorni, endokrini, digestivni, imuni, urinarni, sistem zaštite i mišićno skeletni sistem. Svi ti sistemi ne stoje zasebno, svaki za sebe već su međusobno povezani i međuzavisni.
Šta je svima njima zajedničko?...svaki vid stresa će se negativno odraziti na sve njih, tačnije izazvaće da svaki od tih sistema dospe u određeno stanje !!!!!....a to stanje je onaj uzrok odakle potiču skoro sve tzv bolesti !!!
Nemojte pogrešno shvatiti…stres je dobar za nas, potreban…bez njega ne bi preživeli.
On je taj koji je održao našu vrstu živom.
Međutim, problem je taj što savremena medicina normalan i inteligentan odgovor tela na stres pogrešno tumači i dijagnostikuje kao bolest!!!!
Postoje različite faze stresa a naše telo će prepoznati svako stanje i u odnosu na njega reagovati adekvatno i ispravno…ono nikada ne greši J
Tako npr, lekari budućnosti će, ukoliko neko ima povišen holesterol, to stanje sagledati iz ugla da njegovo telo ima ili neku potrebu za hormonima ili mu telo ima inflamatorni odgovor . Ako imate povišeni krvni pritisak, pretpostaviće da vam vam krv nije zdrava ili u vama prevladava simpatički nervni sistem.
Gledaće na telo kao na nešto što daje inteligentne odgovore i znake koji ukazuju na nešto !!!!!
Gledaće na odgovore tela kao na čistu inteligenciju !!!!
Normalan odgovor tela na stres uključuje prvu fazu koju čine autonomni nervni sistem odnosno udri ili beži sistem…i nadbubrežne žlezde zajedno sa adrenalinom koji nema svoj sistem za isključivanje već obavlja svoju funkciju do kraja.
Drugu fazu stresa čini kompleksan set interakcija odnosno hipotalamusno-hipofizno-nadbubrežna osovina prilikom čega se luči niz hormona od kojih svaki vrši svoju fuknciju.
Ova faza označava način kako naš mozak percepira okolinu. Tako, ukoliko se neko žali da ima hronični umor i loše stanje svojih nadbubrežnih žlezda, ili kako mu štitna smanjeno funkcioniše ili kako ima ovu bolest itd….ne…to nije bolest bolest…to je telo koje normalno funkcioniše odašiljući stimulans koji je dobio iz svoje okoline.
Tako, umesto što krivimo hipofizu, nadbubrežne žlezde, štitnu ili krivimo bilo koji drugi organ…počnimo da krivimo stilove života koje biramo i vodimo jer se radi o tome!!!!!
I poštujmo način kako telo reaguje na takvu okolinu !!!
Pogledajmo lepotu kortizola …on mobiliše i povećava amino kiseline koje su gradivni blokovi proteina u krvi i jetri, stimuliše jetru da konvertuje amino kiselina u glukozu, stimuliše povećanje glikogena u jetri, mobiliše i povećava masne kiseline u krvi kako bi se koristile kao gorivo za dobijanje energije, neutrališe inflamacije i alergije, sprečava gubitak natrijuma putem urina, održava otpornost na stres, održava raspoloženje i emotivnu stabilnost.
Ako uzmemo u obzir decu koja do svoje adolescencije dobiju mnoštvo vakcina…da li će to zahtevati i  više nivoe kortizola…da !
Međutim, ako je lučenje kortizola hronično, dugotrajno tada su posledice isključivo negativne…tada on smanjuje ćelijsku upotrebu glukoze, podiže nivo glukoze u krvi, smanjuje sintezu proteina, povećava razgradnju proteina koja može dovesti do gubitka mišićne mase, izaziva demineralizaciju kostiju što vodi do osteoporoze, ometa regeneraciju kože i zarastanje, izaziva smanjenje limfatičkog tkiva, smanjuje broj limfocita i umanjuje njihovu funkciju.
Ukoliko smo predugo izloženi tom stanju preživljavanja, gde je lučenje kortizola konstantno tada organizam ne može da dođe do faze gde će samo sebe regenerisati.
Adapacija tela na to stanje stresa će uticati na sve sisteme u telu a prvenstveno na digestivni, reproduktivni i endokrini sistem koji počinju da otkazuju zbog nedostatka dotoka krvi i potrebnih nutrijenata. Prve stradaju nadbubrežne žlezde  zatim pankreas i produkcija insulina, pa štitna, jajnici, paratireoidna žlezda, epifiza, hipofiza i na kraju hipotalamus.
Niko nema smanjenu funkciju štitne… inflamacija se manifestuje putem smanjenog rada štitne, stres će aktivirati nadbubrežne zlezde I lučenje kortizola što će se takođe manifestovati smanjenim radom štitne.
Moramo postati svesni DA TELO NE RADI GLUPE STVARI !!!!
Većina stanja koja se kategorišu kao bolesti su neprikladno i nesvojstveno reagovanje na stres.
Ukoliko živimo u društvu sa visokim stepenom stresogenih faktora, neminovno je da će mnogi odgovori tela na stres biti pogrešno interpretirani i dijagnostikovani kao bolest koja će biti lečena medikamentima.
Suprotno, ukoliko pristupamo telu sa poštovanjem i gledamo na njega kao na jedno visokointeligentnu mašinu…pobrinućemo se za uzroke svih navedenih stanja i time omogućiti da ono ostane zdravo zauvek.









Monday, January 15, 2018

Na samom početku, potrebno je shvatiti da smo mi biološka bića a ne motor sa unutrašnjim sagorevanjem.
U priči o unosu i potrošnji kalorija zaboravljeno je spomenuti najznačajniju činjenicu tj da hormoni imaju najveći uticaj na promenu telesne težine a ne količina unesenih i potrošenih kalorija.
Što se tiče održavanja idealne telesne težine, najveći uticaj ima hormon insulin koji se luči prilikom konzumacije ugljenih hidrata a koji se još naziva i skladišni hormon.
Što se više insulina luči, deponovanje masnih naslaga je veće jer se sav višak šećera u krvi deponuje u glikogen i u mast odn salo.
Hleb kao izvor ugljenih hidrata odn skroba takođe dovodi do lučenja insulina čak vrlo brže od svih ugljenih hidrata jer je skrob čista glukoza.
Sve žitarice i svaka vrsta hleba, podjednako deluju na organizam odnosno sve izazivaju njegovo lučenje.
Iz tog razloga, u cilju mršavljenja logično je da će hleb biti prva namirnica koja se isključuje, zajedno i sa svim drugim proizvodima od brašna jer da bi proces mršavljenja otpočeo prva stvar jeste da smanjimo što je više moguće količinu insulina u krvi.
Druga značajna stvar jeste da hormon lipaza koji je zadužen za razgradnju masnih naslaga, ne može da ostvari svoju ulogu sve dok je insulin prisutan i dominantan na sceni.
Tačno je da se u prvim danima redukcije težine gubi voda, ali to je iz razloga što glikogen vezuje vodu pa samom eliminacijom ugljenih hidrata iz ishrane dolazi i do gubitka vezane vode u telu.
Nakon toga dolazi do gubitka masnih naslaga, naravno samo ukoliko je unos ukupnih ugljenih hidrata i dalje smanjen.
Što se tiče izgladnjivanja mozga, da budemo precizni, nije glukoza ono što ga hrani već hemijska supstanca zvana  adenozin trifosfat ATP.
ATP se dobija na tri načina odnosno organizam dobija energiju : iz glukoze koja se dobija iz ugljenih hidrata ( u nedostatku ugljenih hidrata se dobija iz proteina i masti ), masnoća ili masnih kiselina i ketona odn ketonskih tela koja nastaju metabolizmom masnoća.
Neke ćelija mogu da koriste sva tri izvora dok druge ne. Mozak, srce i mišići koriste glukozu ali u njenom nedostatku se vrlo rado prebacuju na ketone kao izvor energije. Ipak, pojedine ćelije mozga i crvena krvna zrnca ipak zahtevaju glukozu za pravilan rad. Važno je znati da čak i tu potrebnu glukozu ne moramo unositi hranom jer telo poseduje svoje mehanizme za dobijanje glukoze od masti i proteina procesom glukoneogeneza.
Tako da, mozak može savršeno da radi u slučaju eliminacije ugljenih hidrata.
Još jedna bitna stvar jeste da povećan unos ugljenih hidrata i stalna prisutnost insulina u krvi vremenom dovodi do insulinske rezistencije, gojaznosti, metaboličkog sindroma, kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa itd. Znači, problem je u stalnom lučenju insulina na koje naše telo nije naviklo i protiv čega nema izgrađene mehanizme odbrane.
Genetski se kao vrsta nismo izmenili i jedino što se izmenilo jeste naše okruženje i to drastično.
Nama kao vrsti je potrebno vrlo malo ugljenih hidrata za normalno funkcionisanje.
Njihova najznačajnija uloga jeste u stvaranju rezervi odn masnih naslaga kako bi u slučaju gladovanja bili zaštićeni od umiranja.
Sve žitarice su siromašne vitaminima i mineralima a njihova bio raspoloživost je izuzetno niska što znači da ih naš organizam ne može iskoristiti bez obzira što se oni tamo nalaze. Pored toga, sadrže razne antinutrijente kao što su fitinska kiselina i inhibitori enzima koji ometaju apsorbciju hranljivih materija u telu.
Fitinska kiselina se u našem telu vezuje za kalcijum, magnezijum, gvožđe, bakar i cink pa time sprečava njihovu apsorbciju i iskorišćavanje odn drugim rečima krade našem telu sve te supstance i dovodi do osteoporoze, karijesa, anemije itd.
Žitarice sadrže lektine koji ometaju apsorbciju hranljivih materija, oštećuju crevnu floru što dovodi do preteranog razmnožavanja loših bakterijskih sojeva. Sve više ljudi boluje od tzv sindroma propusnih creva čemu doprinose i sami lektini, pri čemu oni prolaze u krvotok i mogu da se vežu na bilo koje tkivo u telu. Time se alarmira imuni sistem koji tada pored uljeza napada i sopstvene strukture što nazivamo autoimunom bolešću.
Smatra se da najveću štetu izaziva lektin iz pšenice WGA (aglutinin).
Osim lektina, žitarice sadrže i druge vrlo problematične proteine.
Istraživanja pokazuju da su pšenični gluten-glijadin i pšenični lektin WGA uključeni u skoro sve hronične upalne poremećaje, neurodegenerativne bolesti, upalne bolesti creva, zarazne i autoimune bolesti.
Da rezimiramo: žitarice
Utiču na lučenje insulina koji je odgovoran za pojavu metaboličkog sindroma, insulinske rezistencije, dijabetesa i dr
Njihov unos NIJE neophodan za ishranu mozga i dobijanje energije
Sadrže razne antitutrijente i inhibitore enzima kao i vrlo opasne i štetne proteine poput lektina i glutena
Crevna flora je ta koja je odgovorna za sintezu vitamina B grupe kao i vitamina K a ne unos žitarica, tako da je zdrava crevna flora ona koja nam obezbeđuje potrebne vitamine i minerale.
Sve te minerale koje sadrže naš organizam ne može da iskoristi tako da su za nas potpuno beznačajni
Sva potrebna vlakna možemo da dobijemo iz povrća i voća a ukoliko neko ima problem sa zatvorom može da upotrebljava psyllium ljuspice koje su čista vlakna.
Ugljeni hidrati ne povećavaju lučenje serotonina. Naš probavni trakt zajedno sa crevnom florom koji se drugim rečima i naziva “ naš drugi mozak“ jeste odgovoran za naše dobro raspoloženje jer crevna flora proizvodi neurotransmitere poput serotonina u količini od čak 90%.

Ne zaboravimo da žitarice nisu hrana koja nas je pratila kroz celu našu istoriju i ako se neka namirnica može isključiti iz ishrane bez bilo kakve bojazni da će se to odraziti negativno na zdravlje, jeste hleb kao i svi drugi proizvodi od žitarica.
Nauka o mikrobiomu, koja govori o važnosti mikroorganizama koji žive u nama, tek je u začetku, ali ono što zasigurno znamo jeste da bez njih ne bismo postojali ni mi sami.
Pre nego što zađemo u priču o fermentisanoj hrani i shvatili njenu važnost, moramo pojasniti značaj i funkcionisanje crevne flore čoveka.
Još u davna vremena, otac medicine Hipokrat, izjavio je da svaka bolest počinje u crevima. U današnje vreme, više od dve hiljade godina kasnije, moderna nauka povrdila je njegove reči. Naš digestivni sistem, koji je odgovoran za oko 85% celokupnog imunog sistema čoveka, u stalnoj je komunikaciji sa ostatkom našeg tela, koga hrani, štiti i detoksifikuje. Sem toga, u njemu se proizvodi čak 90% serotonina, odgovornog između ostalog za naše raspoloženje. Digestivni trakt predstavlja najosnovniji i najvažniji sistem koji omogućava funkcionisanje našeg kompletnog organizma.
Crevna flora u našem digestivnom traktu, čini čak 90% kompletnog genetičkog materijala sadržanog u našem telu. Neverovatno zvuči, ali svega preostalih 10 procenata u nama postojećeg genetskog materijala je samo naše, tj ne pripada mikrobima koji žive u nama i omogućavaju naše funkcionisanje.
Bilo je potrebno jako mnogo vremena da sa razvojem moderne genetike dobijemo potvrdu ove istine i shvatimo značaj tog mikrokosmosa u nama koji je zaslužan za kvalitet zdravlja i života onoga što stane u onih preostalih 10%, odnosno nas samih.
Nakon što smo pojasnili značaj ovog sistema, možemo nastaviti našu priču o njemu i pomenuti ko ga nastanjuje i ko vodi računa o njemu odnosno o crevnoj flori i njenim funkcijama.
Kada bismo položili creva na ravnu površinu, dobili bismo površinu veličine teniskog terena. Njen svaki milimetar je prekriven mikrobima koji su toliko važni da ukoliko bi neko odlučio da nam steriliše digestivni trakt, sasvim sigurno bismo vrlo brzo potom umrli.
Uloga crevne flore jeste:
1 zaštita od svih štetnih i toksičnih supstanci koje ulaze u naše telo putem hrane i pića kao i svih onih nusprodukata koji nastaju tokom varenja. Takođe neutrališe i eliminiše teške metale poput žive, aluminijuma i dr.
2 zdravlje i integritet creva
Ukoliko je crevna fllora narušena dolazi do degeneracije kako ćelija koje čine crevni zid tako i samog crevnog zida koji postaje propustljiv, varenje hrane postaje neadekvatno a nesvareni delovi hrane prelaze u krvotok. Pri tome, osoba razvija različite oblike intolerancija i alergija na hranu.
3 adekvatno varenje i apsorbcija
Crevna flora proizvodi digestivne enzime, proizvodi supstance koje omogućavaju transport minerala, vitamina i drugih nutrijenata kroz crevni zid. Bez zdrave crevne flore praktično je nemoguće apsorbovati minerale poput gvožđa, cinka, kalcijuma, magnezijuma.

4 stvaranje vitamina
Crevna flora proizvodi sve vitamine B grupe i vitamin K.

5 detoksikacija
Kao što so već i spomenuli, odgovorna je za eliminaciju svih toksičnih supstanci kao i kancoregonih iz našeg organizma.
6 modulacija imunog sistema
Oko 80% celokupnog našeg imunog sistema je smešteno u crevnom zidu i bilioni neutrofila prolaze svakodnevno kroz crevni zid kako bi ostali zdravi. Creva su naš najveći imunološki organ a crevna flora je ključni faktor u njegovom radu

Šta oštećuje crevnu floru?
Antibiotici, kontraceptivne pilile, steroidi, lekovi, stres, loša ishrana, infekcije, bolesti, starost, trovanje, radijacija, alkohol
Skrenula bih pažnju na upotrebu antibiotika i njihovo katastrofalno dejstvo na crevnu floru gde se njihovom upotrebom prvo  uništavaju upravo probiotske grupe bakterija koje su od esencijalne važnosti jer one vrše neutralisanje otrova koji dolaze od vrlo opasnih mikroba koje su inače stalni stanovnici našeg organizma poput klostridije, kandide, stafilokoka i dr.
Zbog toga je izuzetno važno uzimati probiotike i fermentisanu hranu nakon terapije antibioticima.
Bolesti koje su povezane sa narušenom crevnom florom su: multipla skleroza, reumatoidni artritis, celijakija, osteoartritis, lupus, dijabetes I, artritis, fibromalagija, hronični umor, alergije, psorijaza, ekcemi, razni neurološki i psihijatrijski poremećaji i dr.
Uzevši sve gore navedeno u obzir, fermentisana hrana je izuzetno važna u održavanju zdrave crevne flore jer omogućava unos korisnih I preko potrebnih bakterija.
Osim toga, fermentacija je process koji omogućava konzervisanje hrane, stvara korisne enzime, vitamine, omega 3 masne kiseline i različite sojeve probiotika. Takođe, ovaj proces očuvava hranljive sastojke u hrani, i hrana takođe postaje lakše svarljiva jer je već delimično svarena pa je kao takva bolja od sirove. Zbog toga se njenom konzumacijom poboljšava varenje. Ona takođe deluje kao antioksidant a mlečna kiselina koja se stvara tokom procesa ubija prisutne patogene mikrobe.
Fermentisana hrana pomaže postizanje ravnoteže u količini stomačne kiseline tj ukoliko je ima malo ona ce podići nivo kiseline i obratno. Starenjem, količina stomačne kiseline prirodno opada a fermentisana hrana neutrališe taj gubitak.
Ona pomaže proizvodnju acetilholina, neurotransmitera koji ima ulogu u crevnim pokretima a time sprečava pojavu konstipacije. On takođe podstiče lučenje stomačnih digestivnih sokova kao i pankreasnih i žučnih.
Da rezimiramo: fermentisana hrana je
1.     živa hrana sa živim bakterijama i kao takva služi za očuvanje zdrave crevne flore
2.     Poboljšava varenje
3.     Bogata je enzimima
4.     Pomaže da apsorbujemo hranljive materije iz hrane
5.     Podiže nivo vitamina
6.     Može dugo da se čuva
7.     Uklanja toksine I patogene bakterije iz hrane


Dovoljno je 3-4 supene kašike dnevno.
Kao najznačajniju fermentisanu hranu bih izdvojila kefir koji se priprema sa sirovim mlekom uz pomoć kefirnih zrnaca. To je najjači prirodni probiotik i u terapetske svrhe treba konzumirati litar dnevno ali početi sa unosom postepeno. Mogu ga koristiti I osobe osetljive na laktozu koju su bakterije razložile na prostije šećere koje neće izazvati reakciju kod intolerantih osoba.
Takođe bih izdvojila fermentisano ulje jetre bakalara kao čist izvor vitamina A i D, EPA/DHA kiselina i omegama 3,6,7 i 9.
Pored toga, preporučila bih i razno fermentisano povrće, kao i sir, jogurt, kombuhu, proizvode od soje poput tempeha, miso paste i tamarija.
Sve u našem telu je živo, svaka ćeija I tkivo, svaka koščica…sve je živo I sve se obnavlja. Unutar nas postoji vrlo moćna inteligencija sa vrlo moćnim mehanizmima koji isključivo služe da nas održe u životu. Najmanje što možemo da učinimo jeste da se pored “mrtve hrane” koju svakodnevno unosimo povremeno počastimo I sa ponekom “živom” hranom.
Budimo makrokosmos koji vodi računa o svom mikrokosmosu.



KETOGENA DIJETA…pogled iz drugog ugla !
Da li ste znali da je Švedska prva i jedina zemlja koja je razvila nacionalne smernice u ishrani koje odbacuju popularnu ishranu sa velikim unosom ugljenih hidrata a smanjenim unosom masti, u korist ishrane sa smanjenim unosom ugljenih hidrata a povećanim unosom masnoća.
Promena smernica je nastala kao rezultat mnogih naučnih istraživanja, sa celih 16000 urađenih naučnih radova.
U prevodu…ukoliko ste zdravi, a naročito ukoliko ste gojazni, imate insulinsku rezistenciju, predijabetes, dijabetes, povišen nivo masnoća u krvi ili sl…konvencionalna medicina vam nalaže I zahteva da se hranite po principu  Low carb hight fat ishrane odnosno po principu, malo ugljenih hidata a mnogo masnoća !!!!
Tokom poslednjih nekoliko decenija, upornim radom pojedinih naučnika, došlo se do zaključka da su ugljeni hidrati mnogo više od goriva… oni su moćan regulator metabolizma !
Tačnije, oni kontrolišu način kako telo sagoreva mast odnosno kako telo reguliše metabolizam masti !
Naime, kada jedemo ugljene hidrate, iz razloga što ih ne skladištimo u nekoj impresivnoj količini,nešto malo kao glikogen, mi moramo na neki način da ih se otarasimo a to radimo tako što ih sagorevamo kao gorivo.
I dok pojedine osobe taj proces obavljaju bez ikakvih problema, drugima to baš I ne ide tako lako od ruke.
Kod njih se javljaju problemi, iz razloga što oni ugljene hidrate ne sagorevaju toliko efikasno kao drugi, nego ih konvertuju odnosno pretvaraju u mast!
Ovaj tip metaboličkog odgovora odnosno reakcije, zarobljava ljude u mod skladištenja masti !
Posmatrajući stvari iz tog ugla, možemo slobodno da kažemo, da problem kod gojaznosti nije u potrošnji energije (količina unetih kalorija treba da je jednaka količini potrošenih) već je problem u toku energije odnosno skladištenju viška energije u masnim ćelijama!!!
To znači da, ukoliko unosimo ugljene hidrate u velikoj količini a ne možemo svu količinu da sagorimo ili uskladištimo kao glikogen, jedini put koji nam prostaje jeste da ih uskladištimo kao mast.
Ako malo dublje razmislimo o životu naših davnih, davnih predaka, a podsetimo se da se od tada genetski nismo izmenili…vremenu kada smo živeli I hranili se kao lovci sakupljači…šumsko voće I bobice kao izvori ugljenih hidrata, su se u prirodi jedino pronalazili tokom leta…baš kada je bilo neophodno da nabacimo malo masnih naslaga za zimu, tokom koje bi hrana bila teže dostupna a mi više gladovali, a preživeli isključivo uz pomoć stanja ketoze, kada bi energiju dobijali sagorevanjem upravo tih masnih naslaga  J
Ako stvari posmatramo iz tog ugla, onda je logično da odgovor uključuje razumevanje toga, šta kontroliše pristup masnim ćelijama odnosno tom skladištu masti ? ….
A odgovor bi bio… INSULIN, koji je usko vezan za unos ugljenih hidrata !
Ugljeni hidrati kontrolišu upotrebu goriva a naročito sprečavaju pristup masnim ćelijama odnosno masnim naslagama.
Različiti ljudi različito reaguju na unos ugljenih hidrata…neki ih tolerišu dok kod drugih to nije slučaj.
Da pogledamo iz ugla evolucije…
Tokom 2 miliona godina evolucije, ljudska vrsta je evoluirala u kontekstu ishrane koja je bila vrlo limitirajuća u pogledu ugljenih hidrata, barem većinom godine.
Shodno tome, nije teško zamisliti da smo i dalje zadržali svu tu metaboličku mašineriju i program za unos hrane sa malo ugljenih hidrata.
Mnoga istraživanja pokazuju da se mnogo više reakcija javlja kada se telo izloži povećanom unosu ugljenih hidrata, kada počinju da se razvijaju razni metabolički sindrom I dijabetes tipa II, nego kada se izloži smanjenom unosu ugljenih hidrata.
Koja je normalna količina glukoze koja se nalazi u krvi?... oko 8g
Koliko glukoze se apsorbuje tokom klasičnog obroka?...oko 70g!...to pomnožite sa 3,4,5 puta u toku jednog dana !
Takav scenario, izlaže telo prilično velikom stresu kada imamo u vidu da ono ne može toliko ugljenih hidrata da uskladišti.
Da pojasnimo…nakon unosa ugljenih hidrata postoje dva puta razvojnog ciklusa.
Prvi je put zdravlja koji predstavlja unos ugljenih hidrata gde se višak izruči u skeletne mišiće.
Kada se u telo unese neka količina ugljenih hidrata, ukoliko ih procesuiramo na zdrav način, većinu tih ugljenih hidrata će primiti skeletni mišići gde će oni uglavnom oksidirati ili se konvertovati u glikogen. To bi se moglo nazvati zdravom izloženošću ugljenim hidratima.
Drugi put, je put metaboličkog sindroma.
Ukoliko ste netolerantni na ugljene hidrate velika većina unetih ugljenih hidrata odlazi u jetru gde se konvertuje u mast. Taj proces se zove de novo lipogenesis  odnosno put dobijanje masti od ugljenih hidrata. Kada se konvertuju ugljeni hidrati u masti, osnovni produkt koji nastaje jeste zasićena mast odnosno trigliceridi, kako nam je bolje poznato. Znači, povišeni trigliceridi su jasan znak da se unosi previše ugljenih hidrata koji se u jetri pretvaraju u mast.
Ovakav scenario, pretvaranja ugljenih hidrata u mast,  ukoliko predugo traje vodi do metaboličkog sindroma i dijabetesa, sistemske inflamacije u telu, povećanog nivoa masnoća u krvi itd.
Put metaboličkog sindroma je oblik intolerancije na ugljene hidrate.
Insulinska rezistencija se manifestuje u formi intolerancije na ugljene hidrate.
I šta sad?
Ako ste intolerantni na laktozu…isključujete laktozu iz ishrane.
Ako ste intolerantni na gluten…isključujete gluten iz ishrane.
Znači, ako ste intolerantni na ugljene hidrate potpuno je smisleno da ćete ih isključiti iz ishrane,zar ne !?
Ljudi vrlo variraju u zavisnosti od toga da li metabolišu ugljene hidrate na zdrav način ili ne.
Ako ste osoba koja ih metaboliše na pravilan način, imate više opcija u ishrani pa samim tim možete biti I na visokom, srednjem ili malom unosu ugljenih hidrata.
Međutim, ukoliko ste gojazni, imate povišene trigliceride, povišene ukupne masnoće u krvi, ako ste insulin rezistentni, ako imate visok pritisak, dijabetes tip II I dr….vrlo je jasno da će biti neophodna restrikcija ugljenih hidrata u nekom nivou.
U tom kontekstu, dijabetes bi mogli opisati kao nuspojavu konzumacije previše ugljenih hidrata u odnosu na toleranciju na ličnom nivou!
Ne postoji jedna određena količina ugljenih hidrata koja je jednaka za sve osobe.
Svako toleriše jednu određenu granicu ugljenih hidrata koja je lično, samo njemu svojstvena.
Insulinska rezistencija nije ništa drugo nego stanje intolerancije ugljenih hidrata!
Istraživanja pokazuju da su osobe koje su bile otoporne ali i osobe koje su bile senzitivne na insulin, tokom dijete na ishrani sa smanjenim unosom ugljenih hidrata a povećanim masnoćama, gubile na težini.
Sa druge strane, na standardnoj ishrani sa više UH a manje masti, senzitivni na insulin su takođe gubili na težini ali oni otporni na insulin nisu gubili nimalo na težini.
To dokazuju da ukoliko ste netolerantni na ugljene hidrate, neophodna je restrikcija ugljenih hidrata u nekoj meri u cilju gubljenja na težini.
Da pogledamo ceo ovaj scenario iz metaboličkog ugla…
U suštini, radi se o tome da se preusmeravamo sa metabolizma ugljenih hidrata na metabolizam masti u cilju dobijanja energije…odnosno, jedino što radimo jeste da menjamo izvor goriva!
Važno je napomenuti, da je upravo unos ugljenih hidrata onaj koji određuje koji će put dobijanja goriva biti korišćen.
Mnoga istraživanja su rađena na temu korišćenja goriva u telu ali je možda  najinteresantnije spomenuti istraživanaj na temu kancera gde su primećena ozdravljenja kada bi se osobe sa metabolizma ugljenih hidrata prebacile na metabolizam masti. To se može objasniti time što se kancerogene ćelije hrane isključivo metabolizmom ugljenih hidrata pa bi u slučaju preusmeravanja metabolizma na metabolizam masti, one ujedno bile izgladnjivane a time i uništene.
Takođe, mnoga istraživanja pokazuju da je put dobijanja goriva putem masti, smanjivo oksidativni stres u organizmu što je vrlo značajno kada je u pitanju sprečavanje i odlaganje procesa starenja.
Isto tako, istraživanja pokazuju da čak i maleni porast insulina u telu ima dramatičan uticaj na sagorevanje masti odnosno sala.
Kada jedemo šećer I skrob, to izaziva drastično povećanje glukoze u krvi. Pankreas luči insulin koji to stanje neutralizuje ali dovodi I do naglog pada glukoze u krvi pa smo vrlo brzo ponovo gladni.
Prisutan insulin sprečava takođe pristup odnosno razgradnju masti odn sala!
Ketoza je prirodno metaboličko stanje dok su ketoni prirodni deo ljudskog metabolizma.
Oni su ti koji su u prošlosti tokom perioda gladovanja obezbeđivali gorivo mozgu. Faktički su oni omogućili ljudskoj vrsti, razvoj velikog mozga koji je svojstven samo našoj vrst.
Svako od nas ima sposobnost produkcije ketone samo što je taj program potisnut ishranom sa velikom količinom ugljenih hidrat pa zbog toga oni nikada ne dobija šansu da se ispolje.
Najvažnija funkcija ketone jeste da obezbede gorivo mozgu. Znači, u standardnoj ishrani mozak je organ koji je zavistan od glukoze I dobija svu energiju od ugljenih hidrata.
Ali, u ketozi, većina energije koja je potrebna mozgu dolazi od ketone, čak 60%.
Mozak je jedan  metabolički vrlo aktivan organ koji troši mnogo energije a ketoni mu obezbeđuju jedan stalan I održiv izvor energije.
Malo terminologije….
Ketoni su male supstance pune energije dobijene iz masnih kiselina, koji obezbeđuju telu gorivo.
Ketoza je metaboličko stanje koje se karakteriše povećanjem produkcije ketone, uglavnom sa nivoom u krvi od 0,5-3-4-5mmol/l.
Ketoza se javlja i kada gladujemo i ne unosimo hranu, tada je nivo ketone u krvi 5-7mmol/l.
Nutritivna ketoza je proces ubrzane proizvodnje ketone putem restrikcije ugljenih hidrata iz hrane.
Ketoacidoza je opasna nuspojava dijabetesa tipa I gde produkcija ketona dostiže nivo preko 10-20mmol/l čak I više. Ovo se ne dešava kod osoba koje nisu dijabetičari odnosno ovo se ne može desiti osobama koje su u nutritivnoj ketozi i koje nisu dijabetičari tip I. Fiziološki je nemoguće da neko ko nije dijabetičar tip I dospe u ovo stanje.
Keto adaptacija je proces adaptacije na low carb ishranu, kroz koje telo prolazi kada je izloženo smanjenom unosu ugljenih hidrata I stalno povišenim nivoima ketone. Javlja se prilikom prebacivanja metabolizma sa ugljenih hidrata na metabolizam masti i potrebno je nekoliko nedelja da se razvije u potpunosti.
Ketoni su čisto gorivo za sagorevanje jer ne proizvode prilikom sagorevanja slobodne radikale za razliku od drugih izvora.
Efikasniji su u proizvodnji ATPa i ketoni se ponašaju kao epigenetički modelatori metabolizma odnosno izazivaju genetičku ekspresiju tj. aktivaciju celog niza gena odgovornih za antioksidaciju tj gena koji nas štite od oksidativnog stresa.
U prevodu, ketogena dijeta proizvodi supstancu poznatu kao beta hidroksibiturat,  koja predstavlja onaj magični I čarobni napitak koji biste vrlo rado popili kako bi ostali večno mladi !!!! J …san farmacetske industrije je upravo jedan takav izum…magična supstanca za kojom  bi ceo svet poludeo…magična tableta koja zaustavlja proces starenja J
A ketogena ishrana je prirodni izvor upravo te supstance J…fascinantno I svima dostupno J
Pored toga, ketogena dijeta ima antiinflamatorna dejstva.
Istraživanja pokazuju ukoliko se smanji unos zasićenih masti a poveća unos ugljenih hidrata to se definitivno negativno odražava na stanje arterija.
Dokazano je da unos zasićenih masnoća putem hrane NEMA NIKVE VEZE SA KARDIOVASKULARNIM BOLESTIMA!!!!
Sa druge strane, akumulirane i nagomilane zasićene masnoće u telu itekako imaju veze sa kardiovaskularnim bolestima, metaboličkim sindromom, dijabetesom itd.
Istraživanja takođe pokazuju da je kod osoba koje su primenjivale veliki unos zasićenih masti putem hrane, nivo zasićenih masti u krvi je bio nizak za razliku od osoba koje su konzumirale više ugljenih hidrata kod kojih je nivo zasićenih masti u krvi bio visok.
Pitanje je…zašto I šta to čini da skladištimo zasićene masti?
Rekli smo da unos zaićenih masti putem hrane nema nikakav uticaj na to.
Šta ima?
Kada unosimo više ugljenih hidrata nego što možemo da tolerišemo, mi pravimo više zasićenih masnoća u organizmu koje inače merimo biomarkerima putem ukupnih lipida I triglicerida u krvi !!!!
To znači, da masnoće unsene putem hrane imaju malo veze i korelacije sa zasićenim masnoćama u plazmi krvi za razliku od ugljenih hidrata koji imaju mnogo više veze sa zasićenim masnoćama u plazmi.
Pored toga što ketogena dijeta pokazuje izvanredne rezultate kod gojaznosti, insulinske rezistencije, dijabetesa, epilepsije, Alchajmera, Parkinsonove bolesti, trauma mozga, depresije, autizma, migrene,policističnih jajnika, masne jetre, kancera  itd ona daje vrlo pozitivne rezultate I kada su u pitanju zdrave osobe pa čak I sportisti.
Pokazalo se da su trkači na duge staze kao I sportisti drugih kategorija mnogo uspešniji na low carb ishrani I sve je više onih koji je primenjuju.
Efekti ketoze kod sportista su : bolja snabdevenost mozga gorivom, bolja senzitivnost na insulin, štede se proteini, manji umor, manje mlečne kiseline, bolja kompozicija tela/odnos snage I težine, brži oporavak,smanjena sistemska inflamacija i inflamatorni odgovori na intenzivne treninge,manje oštećenja mišića, bolji imunitet itd.
Koliko ugljenih hidrata nam  je potrebno?
Vrlo individulano…neki će morati da ograniče na 50g dnevno kako bi podigli ketone na nivo koja odgovara stanju nutritivne ketoze.
Drugi, koji su više intolerantni na ugljene hidrate će morati da spuste na 30g dnevno dok će neki sportisti moći unositi čak I 70g dnevno.
U tom cilju se i vrše merenja ketona kako bi se odredilo stanje nutritivne ketoze odnosno odredi nivo ugljenih hidrata koji je svojstven za određenu osobu.
I za kraj…ono što se danas smatra “normalnom ishranom” kao i ono što se preporučuje osobama sa metaboličkim sindromom i dijabetesom je jedna velika zabluda nastala zloupotrebom i iskrivljenim naučnim istraživanjima u korist farmacetskih I poljoprivrednih korporacija.
Današnje stanje ljudskog organizma je nenormalno i vreme je da se to izmeni !!!









UZROK KARDIOVASKULARNIH BOLESTI I ATEROSKLEROZE
Ako nije holesterol i zasićene masnoće iz hrane…šta je uzrok kardiovaskularnih bolesti?
Kardiovaskularne bolesti izaziva stanje koje nam je poznato kao ateroskleroza.
Ukoliko pitate lekare ili javnost, šta je ateroskleroza…dobićete odgovor da su to nagomilani holesterol i masnoće u arterijama koje vremenom začepljuju arterije i onemogućavaju protok krvi kroz njih.
Ukoliko je onemogućen normalan protok krvi, tada organ koji se hrani tom arterijom pati jer nije dovoljno krvno opskrbljen i nema dovoljno kiseonika.
Iako tako govore, ateroskleroza nije plak sačinjen od masti koji začepljuje arterije !!!
Danas znamo, nakon mogih istraživanja da je ateroskleroza inflamatorno/upalno stanje, bujna inflamacija koja je van kontrole i koja divlja unutar arterija.
Zašto se to događa…šta se to dešava unutar arterija?
Sve toksično iIi štetno što dospeva u naše telo, pre ili kasnije dospeva i u krvotok.
Drugim rečima, svaki virus, bakterija, gljiva, parazit, toksin, svaka hemikalija ili bilo šta drugo može da se nađe i u našem krvotoku i izazove oštećenja.
Svi ti uljezi oštećuju endotel odnosno tanki sloj ćelija koji se nalazi na unutrašnjoj površini krvnih sudova I koji je u direktnom kontaktu sa krvlju.
Ceo naš kardiovaskularni sistem- srce, arterije, vene, kapilari sadrži taj vrlo prefinjeni sloj ćelija koje, između ostalog prenose i informacije između krvi i ostatka tela, u oba pravca.
Kada bilo kakav patogen iz krvotoka napadne endotel, on se ustvari nanosi ranu u endotelu.
Neophodno je razumeti, da naš organizam poseduje SAVRŠEN MEHANIZAM za tretiranje svake ozlede, rane, svake štete koja zadesi naše telo.
Taj mehanizam čine dva partnera, koja su nerazdvojna i idu uvek jedan uz drugog…jedan se zove inflamacija-upala a drugi popravka.
Kada postoji neka rana u telu, inflamacija je ta koja stiže prva na mesto. Ona predstavlja naš imunitet odnosno ona je funkcija našeg imunog sistema, naša vojska.
Šta radi inflamacija?
Ona prva stiže na mesto…poput vojske na bojnom polju, uništava neprijatelja I čisti mesto bitke. Drugim rečima, inflamacija uništava parazita, virusa ili nešto drugo ili vrši neutralizaciju hemikalije koja je stvorila ranu…apsorbuje ih, guta i uklanja sa mesta.
Kada je odradila svoj posao, inflamacija se povlači i ustupa mesto svom bratu odnosno procesu popravke da uradi svoj deo posla.
Proces popravke stiže i obavlja poslove popu stvaranja novih ćelija, novih vezivnih vlakana (kolagen i elastična vlakna) i drugih stvari neophodnih za zalečenje i zatvaranje rane.
Na ovom mestu je veoma važno napomenuti da je holesterol osnovni gradivni materijal za popravku oštećenog tkiva !!!
Pored holesterola, tu su još I kalcijum, kolagen I fibrozna vlakna.
Ovi procesi rade savršeno za nas eonima…svaku ranu, ožiljak, posekotinu….unutar nas ili izvan, naše telo je rešavalo putem ova dva procesa kojih u mnogim slučajevima nismo čak ni svesni.
Ovaj sam proces postoji u nama od trenutka razvijanja našeg kardiovaskularnog sistema dok se još nalazimo u majčinom stomaku.
Ali…šta se to desilo sa nama poslednjih nekoliko decenija?
Stvorili smo vrlo neprirodnu situaciju u našim telima kroz naš neprirodan način ishrane i kroz razne druge spoljašnje faktore koje smo izmenili tokom života na ovoj planeti. Sve to, je dovelo do toga da je inflamacija u potpunosti izmakla kontroli.
Šta se tom prilikom dešava?
Kao i obično, inflamacija otpočne svoj posao, ubije neprijatelja, počisti mesto …ali ovaj put, ne odlazi, ostaje aktivna !!!
I kada popravka dođe na mesto i pokuša odraditi svoj deo posla tj. stvaranja novih ćeija, kolagena I elastičnih ćelija…inflamacija to sve ruši, kida.
Dva bratska procesa koja su milenijumima radili zajedno, u harmoniji…sada postaju neprijatelji, bore se jedan protiv drugog !
I sve strukture koje su tokom procesa popravke sagrađene, inflamacija razara, ruši i baca na to oštećeno mesto kao đubre koje se samo nakuplja I raste.
Znači, aterosklerotični  plak nije plak sačinjen od masti koji se zaglavio u vašim arterijama već je to ulcer/rana unutar vaših arterija koji nikada ne zarasta !!!
A razlog je, stalno prisutna inflamacija koja je izmakla kontroli !!!
Nastanak plaka prolazi kroz sledeće faze :
1. kada se nanese povreda, inflamacija dolazi, ubija neprijatelja i čisti mesto povrede
2. kada se dešava popravka mesta povrede i pokušaj zarastanja I zatvaranja rane
Ali pošto se inflamacija nije povukla…procesi popravke i inflamacije se sukobljavaju pa tako ova faza u zavisnosti od toga koja strana pobeđuje, inflamacija ili popravka,  može da traje čak i godinama . Može da se odvija i po 30g tokom kojih ćete, unutar vaših arterija imati taj, nikada zarastajući ulcer.
Taj proces inflamacije i popravke u sukobu, pri kojima se stvara svo to đubre usled stalnog kidanja obnovljnenih struktura, može da se odvija u nedogled.
Za to vreme, na mestu rane, proces popravke stvara neku vrstu kape od kolagena koja prekriva svo to nastalo đubre dobijeno prilikom kidanja obnovljenih struktura. Međutim, inflamacija prozvodi jedan enzim koja vrši razgradnju te tzv kape.
Ukoliko se tokom tog stalnog sukoba zadesi momenat da je inflamacija u vodstvu…ona će razoriti tu kapu pri čemu će nastati prava vulkanska erupcija, prilikom koje će svo to tzv đubre da se raznese unutar arterije. Ta situacija izaziva spazam-stisak arterije koji automatski zaustavlja dotok krvi do organa koji ta arterija snabdeva.
Ujedno, dolazi i do raznošenja tog materijala iz tzv. đubreta u niže manje arterije, koje će se začepiti i takođe zaustaviti dotok krvi do organa koje snabdevaju.
Taj momenat se manifestuje dobijanjem infarkta ili šloga, aneurizme abdominalne arterije, perifernih vaskularnih oboljenja itd.
To je mehanizam koji objašnjava nastanak navedenih kardiovaskularnih patoloških stanja.
Koji faktori izazivaju inflamaciju u telu?
Svaki fizički, hemijski ili emotivni stres- trauma, povreda, lekovi , hemikalije,alkohol, pušenje, prerađena hrana itd
Na ovom mestu bih napomenula da upravo lekovi koji se daju za snižavanje holesterola u cilju sprečavanja ateroskleroze su upravo oni koji izazivaju inflamaciju i kardiovaskularne poremećaje J
Inzulin – preveliki unos ugljenih hidrata
Previše omega 6 masnih kiselina koje se nalaze u svim prerađenim proizvodima i svim tzv jestivim uljima poput suncokretovog, sojinog, kukuruznog, repicinog itd.
Hidrogenizovana biljna ulja i trans masti u margarinu i svim industrijskim proizvodima